U svibnju 1988. u Kumrovcu su odsvirali svoj prvi koncert.

Tri desetljeća kasnije zagrebačka grupa Hladno pivo, jedan od najvećih i najvažnijih hrvatskih bendova svih vremena, slavi impresivnih 30 godina i više nego uspješne karijere. Početkom ožujka veliki su jubilej obilježili na dvodnevnoj rezidenciji u zagrebačkom Domu sportova, a ovog mjeseca proslavit će ga i zajedno s riječkom publikom. U subotu 19. svibnja nastupit će na Student Day Festivalu, a što možemo očekivati od tog nastupa, više nam je otkrio gitarist Hladnog piva Zoran Subošić Zoki.

Uskoro ćemo vas imati prilike poslušati na Student Day Festivalu u Rijeci. Što pripremate za taj nastup?

Ove godine obilježavamo 30 godina HP-a na turneji širom regije i svijeta, tako da za Rijeku pripremamo kombinaciju najvećih hitova i nekih starijih pjesama koje ljudi nemaju priliku često čuti na našim koncertima.

Rijeka vas jako voli. Pamtite li vi neki posebno vam dragi moment s nekog od prethodnih riječkih koncerata?

– Rijeka nam je stara poznanica i prijateljica. Koncerti u Palachu i Točki su imali neku posebnu draž. Gužva, znoj i nedostatak kisika. Nakon jednog koncerta u Točki s bine smo sišli doslovno istuširani vlastitim znojem i pivom iz publike.

U Rijeku dolazite dva mjeseca nakon dvodnevne rezidencije u Maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova kojom ste obilježili 30 godina rada. Kako vam je bilo na tim nastupima?

– Fenomenalno je kada nakon toliko godina možeš svirati kao da si na početku. U Zagrebu smo svirali stotinu puta, a osjećali smo se kao da nam je to novi grad. Prvi dan je bio posebno emotivan, u publici je bilo ljudi koji su danas djedovi i bake, a slušaju nas od početka.

Za te ste se koncerte temeljito pripremali. Kako općenito izgledaju vaše probe?

– Dođemo u rupu i odsviramo nekoliko poznatijih pjesama za zagrijavanje, onda se hvatamo u koštac sa starijim pjesmama. Trudimo se svirati bez stanki kako bi ruke, noge i mozak dobili potrebnu mehaniku koja je ključna da bismo na koncertu svirali neopterećeno. Ako počneš razmišljati, stvara se napetost koju publika odmah osjeti.

U svibnju ćete nastupiti i u Beogradu, u lipnju u Puli, a najavili ste i veliki slavljenički koncert u Splitu početkom kolovoza. Hoćete li obljetničku godinu proslaviti i drugim obljetničkim koncertima?

– Svirati ćemo od Skoplja, Sarajeva, Ljubljane pa sve do Švedske i Amerike. Sve su to slavljenički koncerti.

Prošle ste godine osvojili priznanje HGU-a povodom 30 godina javnog umjetničkog glazbenog djelovanja. Što vam znači to priznanje i općenito sva priznanja struke?

– Nekako nas idu te nagrade, u početku ti godi, kasnije pomisliš kako nije sve u nagradama. OK, ova nagrada HGU-a ima smisla jer zaista postojimo trideset godina (smijeh).

Krajem prošle godine prvi ste put nastupili u Londonu. Koliko ste prisutni na širem inozemnom tržištu i koliko vam je uopće želja nastupati izvan regije?

– Koncerti u »dijaspori« su nam do prije nekoliko godina bili enigma. Valom iseljeništva mlađih generacije stvorila se potreba za koncertima po Europi. Ok, mi sviramo u normalnim klubovima gdje dođe većina ljudi iz ex Yu, ali bude tu i Japanaca, Korejaca, Bugara, Rusa… Drago nam je da putujemo i viđamo velike metropole, ali opet ostaje gorak okus zbog činjenice da sviraš pred ljudima koji nisu mogli ovdje normalno živjeti od svoje plaće, ako su je uopće dobivali.

Trideset godina rada dobar je povod za pogled unatrag. Što biste izdvojili kao najveći uspjeh Hladnog piva (pored same činjenice da djelujete puna tri desetljeća)?

– Određenu dozu individulne slobode, nastup s Ramonesima, hrpu dobrih ljudi koje smo upoznali, osam odličnih studijskih albuma.

Zbog čega, možda, najviše žalite, odnosno žalite li zbog ičega, nekih pogrešnih odluka, propuštenih prilika i sličnog?

– Bilo je pogrešnih odluka, ugovora koje danas ne bismo potpisali, ali mi smo uvijek bili bend koji gleda naprijed i što smo stariji, mislim da sve manje žalimo za prošlošću.

Zadnji studijski album »Dani zatvorenih vrata« objavili ste samostalno za vlastitu izdavačku kuću Gajba records. Kako firma radi od tada? Je li to bio dobar potez?

– Ideja nam je bila da zadržimo sva prava nad albumom, iako smo i prije izdavali u koprodukcijama tako da smo vlasnici većine naših pjesama i albuma. Dugoročno je potez isplativ i bilo je to sasvim novo iskustvo, pogotovo za našeg bubnjara, moga brata Subu. Naučio je sve začkoljice pay pala i ostalih administrativnih pizdarija.

Povodom 30 godina postojanja objavili ste kompilacijsko izdanje »Greatest hits« koje donosi 23 pjesme po vašem izboru te duet s Josipom Lisac »Soundtrack za život«. Hoćete li možda i vi obraditi neku njezinu pjesmu?

– Ha, ha… Ne znam bismo li se usudili, ali s godinama nam svakakve stvari padaju na pamet.

Što nam pripremate za sljedećih 30 godina?

– Nadam se još nekoliko dobrih albuma. Nikada nismo gledali predaleko da se nešto ne pokvari u tom mehanizmu.

PET BRZOPOTEZNIH

1 Najdraža pjesma Hladnog piva…

»Džepni bog«

2 Pjesma koju mrzim(o) izvoditi…

»Hey Joe«

3 Nastup koji ću/ćemo najviše pamtiti…

Jarun, 2009. godine!

4 Najbolja publika…

Ona koja dođe na koncert.

5 Omiljena aktivnost prije & nakon koncerta…

Pivo, viski, cola…

 

Komentari

komentara