Aljoša Šerić definitivno nije pogriješio što je nakon iskustava u radu s grupama Ramirez i Pavel odlučio otvoriti i odjeljak solo karijere.

Naime, njegov debitantski album »Što ćemo raditi do kraja života« nudi kvalitetu i šarm koji ga kao glazbenika i pjesnika zaista upotpunjuju dodatno ojačavajući dojam o njemu kao o jednom od najzanimljivijih autora i glazbenika hrvatske rock i pop scene u posljednjih dvadesetak godina. Okarakteriziravši sam svoj debi alum riječima kako je to »zbirka jadikovki i gotovo dnevničkih zapisa poluostvarenog muškarca na pragu sredovječnosti« Šerić je točno odredio tematske okvire 12 ponuđenih pjesama, ali njegova samoocjena može i zavarati jer stvari nisu tako mračne kako sugeriraju pojmovi jadikovka, poluostvareni muškarac i sredovječnost. Naime, čak i kad jadikuje i kad je sav u bedu, Šerić stvara vrlo kalitetne skladbe koje je užitak slušati, kako zbog sjajnih tekstova, tako i zbog odlične svirke.

Progovaranje o prolaznosti

Ispovijedni ton i šansonjerski pristup kao osnova u većini pjesama uočljivi su već u uvodnoj »Velike uši« kroz koju nam otkriva i temeljne motive svog pristupa umjetnosti kroz stihove »stvaram u dahu, a zapravo iz očaja, da prkosim strahu, jer strah od smrti osvaja«, da bi glazbene okvire izgradio najprije pianom kao pratnjom glasu, potom i kabaretskim zvukovima te sjajnim završnim saksofonom. Te će raznolikosti biti i u drugim pjesmama pa tako radiofonijska i hitoidna »Glup« nudi melodioznost popa šezdesetih i sedamdesetih što idealno odgovara ironičnoj kritici zatupljenost svih onih glupih ljudi koji bezrezervno i nekritički prihvaćaju bilo kakvu propagandu. Glazbeno je raskošna i »Trice« koja nudi još jedan kritički pogled na podložnost čovjeka religiji, a još je raznovrsnija i kompleksnija – mada tekstom ne odviše jasna – »Pjesma za Branku« koja nakon piano uvoda nudi pop, rock, orkestralne dijelove i dojmljive gudače.

»Kučine« kroz Šeriću omiljene lagane swing jazz kabaretske obrasce nudi duhovit prikaz života cure koja je iz Dalmatinske zagore stigla u veliki grad, a ironičan tekst u suprotnosti je sa starinskim bang band orchestra pristupom. »Zadnji« je jedan od ponajboljih trenutaka albuma, ljubavna balada uokvirena balaševićevskom poetikom glazbe i teksta pri čemu baladu nakon piano uvoda ostali instrumenti u laganom ritmu valcera vode u luke soula uz dašak country gitara i violina. »Zlopamtilo«, uz blage dodire s irskim folkom i country violinama, još jednom progovara o prolaznosti i mukama koje donose godine, a još je bolja na istom tom tragu straha od prolaznosti izgrađena naslovna »Što ćemo raditi do kraja života« u kojoj uz blagu sjetu i pomirenost sa stanjem stvari plešemo u ritmu laganog valcera i slušamo predviđanja o umirovljeničkoj budućnosti prepunoj sjećanja na ono što je ostalo iza njih.

Humoristični karakter

»Ja prije tebe« vrhunska je ljubavna balada koju prati bogato orkestrirani zvuk s puno gudača, jakom melodijskom linijom i raskošnim aranžmanima, skladba kakve se ne bi postidio ni Elton John, a »Kako će sve završiti« ponavlja cabaret pristup u još jednoj pjesmi o tome što nosi budućnost, uz morbidni refren »Mrijeti će mama tvoj sin« te završetak uz ozračje bolnih ruskih romansi prepunih tuge. »Lažeš« je najrockerskoiji trenutak albuma s pinkfloydovskim gitarama i čvrstim rock udarima te tekstom o predanosti poslu kao posljedici pokušaja bijega od ljubavnog poraza. Za kraj Šerić ostavlja jednu od ponajboljih domaćih pjesama o rastavi braka. »Draga stigli smo do kraja« uz diskretne a la Beatles gudače istodobno govori i o olakšanju nakon kraja veze koja više nije imala smisla, ali i o za takav odnos tipičnim uvredama (Bog da našla goreg) što završnoj pjesmi albuma daje ne samo dokumentaristički, već i humoristični karakter.

»Što ćemo raditi do kraja života« ide u red onih albuma koje treba slušati, uživati i razmišljati o stvorenom. Poetski uvjerljiv, glazbeno kompetentan, emocionalno usmjeren ka obalama nostalgije, sjete i tuge, ponajprije zbog prolaznosti i straha od smrti, cijeli je album odlično odsviran pa u cjelini predstavlja svake pohvale vrijedan prvi samostalni iskorak 41-jednogodišnjeg »debitanta«.

Autori

Glazbu, tekst i aranžmane potpisuje Aljoša Šerić, osim teksta za »Zadnji« i »Što ćemo raditi do kraja života« koje potpisuje Anđelo Jurkas. Produkciju i miks potpisuje Jere Šešelja, a aranžmane gudača i puhača Dalibor Grubačević. Album je sniman u RSL studiju u Novom Mestu i Element studiju u Zagrebu tijekom 2018. godine pod snimateljskom palicom Mateja Pecavera i Jere Šešelje.

Komentari

komentara