Treći album jednog od zanimljivijih bendova INmusica »Relaxer« grupe alt-J nije baš relaksirajući »Relaxer« je vrlo dobar album koji potvrđuje kako istraživanje različitih glazbenih izraza i stilova može donijeti zanimljivu i kvalitetnu glazbu


Diskografski i koncertni uspjesi sastava kakav je britanski (Leeds) alt-J uvijek su za rock glazbu dobra vijest. Naime, glazba koju oni stvaraju daleko je od uobičajene radiofoničnosti i nedvojbeno predstavlja svojevrsni eksperiment koji se temelji na poštivanju temeljnih postulata rock izraza koje potom u svoj glazbeni svijet pretvaraju ovi individualci i osobenjaci stvarajući dojmljivu glazbu koja, čak i kad nije pretjerano slušljiva, nosi u sebi uočljivu vrijednost. Sve to iščitati se dalo još za njihovog prvijenca, albuma »An Awesome Wave« iz 2011. godine, a jasno je i nakon pred koji dan objavljenog njihovog trećeg studijskog rada, albuma »Relaxer« kojeg su predstavili i na zagrebačkom Inmusic festivalu.

Nema granica

Naravno, kao pripadnici nove generacije glazbenika alt-J su u svoj izraz ugradili bezbrojne elemente koje im nudi suvremena digitalna era i sveprisutni internet, ali su im ti dodaci, čak i kad ih je puno, samo pomoć u »ukrašavanju« različitih temeljnih izraza suvremene glazbe (rock, blues, country, folk) koja baš zbog njih djeluje moderno i korespondira sa sadašnjošću u kojoj nema granica kad je riječ o »miksanju« najrazličitijih žanrova i njihovom povezivanju zvukovima koji često i ne dolaze od instrumenata, već iz nepreglednog digitalnog mora, nasnimavanja zvukova svakodnevice… Konačan je rezultat proizvod za kojeg treba više pažnje i više vremena i u kojem se, nakon što se »pohvataju konci« može uživati.

Tako već u uvodnoj »3WW«, u kojoj im vokalom pomaže Ellie Roiswell iz grupe Wolf Alice, nude ljubavnu pjesmu u kojoj svjedočimo kombinaciji snenih blues, folk i tex-mex gitara s natruhama eksperimentalnog pristupa rocku da bi taj spoj nespojivog potom bio podignut na još višu razinu u »In Cold Blood« u kojoj se dodiruju gudači londonskog filharmonijskog orkrestra, čvrsti udari rock gitara, eletronički zvukovi jeftinog Casiotone sinta i klasični »la la la« pop refren. Što alt-J žele jasno je iz obrade čuvenog folk standarda »House of the Rising Sun« kojeg su proslavili Animalsi, a u verziji Leeds ekipe čujemo ne samo promijenjene aranžmane, već i dodani tekst pa na kraju slušamo baš ono što su i željeli – nešto staro, a opet nešto novo! Slično je i sa »Hit Me Like That Snare« koja već na prvo slušanje ukazuje kako su im uzor bili Lou Reed i Velvet Underground, od teksta koji opisuje iskustvo iz javne kuće pa do čvrstog rock ritma i rifova u tradiciji pravog garage rocka.

Povratak na Otok

»Deadcrush« je s povremenim dodirima hip hop beatova i čvrstom elektro podlogom koja vuče na Depche Mode dobar trenutak stanke prije vrlo zanimljivog kraja albuma koji je okrenut nježnosti koja počinje dojmljivom ljubavnom »Adeline« posvećenoj istoimenoj djevojci s Tasmanije i izgrađenoj na čvrstom Led Zeppelin pristupu britanskoj folk tradiciji pri čemu svoje mjesto imaju i srednjovjekovni »a la Gegoriana« dodaci. Još je bolja – možda i najbolja na albumu – nježna balada o prolaznosti, pjesma »Last Year« u kojoj im, uz upečatljive tonove oboe, sjajno pomaže britanska pjevačica Marika Hackman koja posebno briljira u završnom dijelu pjesme okrenutom country ozračju delte Mississipija. Za kraj se alt-J vraćaju svom Otoku i kroz sjajnu himničnu »Pleader« i odvode nas u Wales i slične pastoralne prostore koje uspješno budi i oslikava glazba ove pjesme.

Nedvojbeno, pojam crossover kao oznaka spajanja različitih glazbenih izraza itekako je primjenjiv na Leeds trojku (Joe Newman, gitara i glas, Thom Sonny Green, bubnjevi i Gus Unger-Hamilton, orgulje i glas – na koncertima s njima nastupa Cameron Knigh, gitara, bas i sampler) što znači da će ih voljeti svi skloniji toj kompleksnosti izraza, svi spremni ne samo na jednom albumu, već često i u jednoj pjesmi čuti i prog rock i punk i pastoralni folk i dodire klasične glazbe, blues, garage rock… »Relaxer« je – iako je svime što nudi daleko od naziva budući da nije baš relaksirajući – vrlo dobar album koji potvrđuje kako istraživanje različitih glazbenih izraza i stilova može donijeti zanimljivu i kvalitetnu glazbu.

 

Komentari

komentara