I just wanted to be one of The Strokes / Now look at the mess you made me make.

Ovaj pomalo autoironični tekstualni intro iz uvodne pjesme jednog od najočekivanijih albuma godine – “Tranquility Base Hotel & Casino” Arctic Monkeysa – prilično precizno sublimira transformaciju koju je ova britanska indie četvorka prošla u posljednjih u petnaestak godina. Možda je, međutim, ispravnije naglasiti – radi se prije svega o umjetničkoj evoluciji frontmena Alexa Turnera, budući je ovaj hiptertalentirani momak i dosad udarao glavninu autorskog pečata sve i jednoj dosadašnjoj fazi benda.

A njih je bilo otprilike onoliko, koliko i studijskih albuma.

Krenulo je, kako je već Turner naznačio u citiranim stihovima nove pjesme “Star Treatment”, u vrijeme dok su Arctic Monkeys bili skupina bubuljičavih klinaca iz Sheffielda, koja je samo željela raditi ono što rade njihovi njujorški garage rock uzori. Taj prvi album (Whatever People Says…), tinejdžerski eksplozivnu zbirku indie punk hitova, bend je još za demo statusa sam leakao preko interneta i došao do kultnog statusa i prije nego je album 2006. formalno ugledao svjetlo dana. Nasljednik “Favorite Worst Nightmare” izašao je samo godinu kasnije, a već je donio određene promjene u zvuku benda i lagani otklon prema nešto masnijem zvuku, koji je definitivno preuzeo primat na sljedećem – “Humbugu”. Dovoljne reference za njegov opis su priznanje samog Turnera da je, stvarajući ga, najviše slušao Nicka Cavea i Jimija Hendrixa, kao i činjenica da ga je producirao i stilski obojio Josh Homme iz Queens Of The Stone Age. Uslijedio je retro mišmaš “Suck It And See”, a potom i novi zaokret na kultnom “AM” iz 2013. On je, pak, u svijet Arctic Monkeysa donio timberlakeovske falset vokale, r&b i hip hop ritmove te s par zaista sjajnih hitova poharao top liste i postao dosad najkomercijalnije izdanje sheffieldske ekipe, ujedno je učinivši poznatom i onima koji glazbu konzumiraju samo usput.

E sada, želite li znati kako zvuči “Tranquility Base Hotel & Casino”, koji je danas izašao za Domino Records, možete slobodno zanemariti sve što ste pročitali u prethodnom odlomku.

Arctic Monkeys opet se predstavljaju potpuno drugačijim zvukom. On će, ruku na srce, puno prije leći onima koji vole Turnerovu kohabitaciju s Miles Kaneom kroz b-side projekt “The Last Shadow Puppets”, nego onima što su se nadali povratku korijenima i cupkanju uz neki novi “I Bet You Look Good On The Dancefloor” ili makar “singalonganju” po receptu “Do I Wanna Know”.

Ono što je jasno već nakon prvog preslušavanja jest da album nema nijedne brze pjesme. Atmosfera je najviše na tragu Sergea Gainsbourga iz sedamdesetih godina, ali i Davida Bowieja iz iste dekade. Čuje se i ponešto utjecaja barok pop majstora Scotta Walkera, a neki kritičari prepoznali su i vokalne reference na The Beach Boys iz razdoblja albuma “Pet Sounds”.

Postoji objašnjenje za ovakav retro koncept. Većinu pjesama za album, naime, Turner je napisao prije dvije godine u svojem domu u Los Angelesu na starom Steinway Vertegrand pianu, kojeg je dobio za rođendanski poklon. No o kolikom se otklonu od dosadašnjeg zvuka benda radi, dovoljno zvuči nedavno javno priznanje gitarista Jamieja Cooka, da je, kad mu je prije godinu dana Turner poslao demo trake, bio toliko začuđen smjerom u kojem je ovaj otišao, da mu je isprva predlagao da sve ipak izda kao svoj solo album. No nakon pet godina diskografske pauze, ostatak družine ipak se uspio skupiti u pariškom La Frette studiju, a potom i holivudskom Voxu i nekako na Turnerove skice nasnimiti ostatak instrumenata i vokala, te završiti šesto studijsko izdanje benda.

Kao što smo već naznačili, “Tranquility Base Hotel & Casino” nije album koji ostaje u uhu na prvo slušanje i definitivno nema pop singlove koje će top liste nešto prejako voljeti. Nije, doduše, ni lako zamisliti kako će repertoar novih pjesama, koje, rekosmo već – oskudijevaju BPM-ovima, refrenima i radiofoničnim durskim harmonijama – funkcionirati u festivalskom ili stadionskom okruženju u kojem bend ovakvog statusa uglavnom nastupa.

No u pitanju je ipak zrelo i generalno dojmljivo ostvarenje. Ono u istoj mjeri otvara novo stilsko poglavlje u biografiji jednog od relevantnijih bendova dvijetisućitih, koliko i učvršćuje Turnerovu poziciju jednog od najplodnijih mladih autora i tekstopisaca današnje scene.

I nije nevažno napomenuti za one koji će “Tranquility Base Hotel & Casino” na prvu doživjeti odveć pretencioznim, kulerskim ili preseratorskim – sa svakim novim slušanjem album sve više daje naslutiti svoje skriveno “friendly” lice.

Dovoljno za preporuku.

Popis pjesama;

1. Star Treatment
2. One Point Perspective
3. American Sports
4. Tranquility Base Hotel & Casino
5. Golden Trunks
6. Four Out of Five
7. The World’s First Ever Monster Truck Front Flip
8. Science Fiction
9. She Looks Like Fun
10. Batphone
11. The Ultracheese

Komentari

komentara