Radijski urednici bježat će od ovog albuma, bez obzira na sve pohvale koje grupi upućuje i inače im jako sklona kritika.

Jednostavno, Bon Iver spada u onu skupinu grupa čiji karizmatični vođa Justin Vernon svojim otklonom od uobičajenih pop i rock okvira većem dijelu kritičara predstavlja poslasticu. Potpuno suprotne stavove obično ima publika pa su razlike između prodaje albuma i visokih ocjena kritike velike. Sve rečeno vrijedi i za četvrti album grupe nazvan »i,i« što bi se, po uputama s ovitka, trebalo čitati kao »I comma I«, iliti »Ja, zarez ja«.

Takvi čudni nazivi albuma, odnosno pojedinih pjesama na albumima, potpuno su uobičajeni za Vernona pa već iz njih slušatelj naslućuje da ono što će mu biti ponuđeno, neće biti baš svakodnevno.

I zaista je tako, a Vernonovu glazbu lakše je pratiti i razumjeti ako i sam pomogne, a to često radi, pojašnjenjima. Tako je za ovaj album rekao da će to biti album o jeseni, aludirajući time na činjenicu da je u prethodna tri albuma obradio ostala godišnja doba. Ciklus Vernonovih glazbenih putovanja godišnjim dobima potpisanih nazivom Bon Iver započeo je 2007. godine debitantskim albumom »For Emma, Forever Ago« vezanom uz zimu. Potom je 2011. godine objavio album posvećen proljeću nazvan »Bon Iver, Bon Iver« da bi prije tri godine, dakle 2016. godine, plasirao i ljetni album nazvavši ga »22, A Million«.

Oduševljeni kritičari

Govoreći o novom radu svoje grupe Vernon je rekao i to da je, po njegovom mišljenju, to njihov do sada najozbiljniji, najkompletniji i najiskreniji rad, odnosno album na kojem su pokušali spojiti sve glazbene izraze koje su ostvarili na prethodnim albumima.

To pak znači da gotovo pa u svakoj skladbi Vernon nudi jedan kubistički kolaž glazbe spajajući u iste okvire raznorodne glazbene pravce, čudne i često nerazumljive tekstove te raznovrsne studijske efekte ili zvukove snimljene u prirodi ili nekom posebnom okruženju. Sve to realizirano je uz pomoć niza instrumenata (akustične i električne gitare, piano, synth, puhački instrumenti) i upotpunjeno elektroničkim kompjutorskim dodacima, ponekad i sampliranjem glazbe, a konačan proizvod je zahtjevna i nesvakidašnja glazba koja, rekli smo, u trans baca većinu glazbenih kritičara.

Sve spomenuto bez problema se uočava i na novom čudnom Bon Iver albumu koji kroz nepunih četrdeset minuta glazbe i 13 pjesama nudi prisjećanje na ogoljeli indie folk debitantskog albuma, barokni raskošni pop drugog, odnosno elektroniku trećeg, a svemu tome sad je Vernon dodao i uočljiv utjecaj suvremenog r’n’b zvukovlja pridruživši svojoj ekipi i nekoliko poznatijih suradnika kao što su James Blake, Aaron Dessner i Bruce Hornsby.

Ako volite neke od spomenutih glazbenih izraza, a još nikada niste čuli za grupu Bon Iver, dajte si truda pa poslušajte baš ovaj posljednji album za koji većina kritičara tvrdi da je najbolji od svih dosadašnjih radova grupe. Možda će vas oduševiti, a možda ćete biti razočarani.

Čudni naslovi

Djelić Bon Iver/Justin Vernon pristupa glazbi otkriva se u 35 sekundi dugoj uvodnoj »Yi« u kojoj uz čudne šumove i zvukove sa strane čujemo samo pitanje »You Recording, Trevor?«. Taj eksperimentalni pristup uočljiv je potom i u nizu drugih pjesama poput, primjerice, »Marion« koja uz kombinaciju akustičnih gitara i blagih dodira elektronike nudi samo dva, u osnovi potpuno nerazumljiva stiha koji glase »Well I thought that this was half a love/Follow to the rising sea«.

Ako mu tekst nije bitan, sigurno bi poštenije bilo da ga onda i ne stvara te da glazbi pokuša dati snagu i uvjerljivost kojom će izraziti svoje osjećaje. No, to je klasični Vernon/Iver stil koji možeš prihvatiti ili ne, kao i čudne naslove njegovih pjesama kao što su »iMi«, »U (Man Like)«, »Sh’Diah« ili »RABi«.

Album je dostupan u digitalnom izdanju i »na mreži« te od kraja prošlog mjeseca i u fizičkom obliku. Pa, tko voli – nek’ izvoli.
“Dobra zima”

Naziv grupe dolazi od francuskog izraza bon hiver kojim se onome kojemu je upućen želi »dobra zima«. Izraz je vezan uz poznatu TV-seriju »Život na sjeveru« koju je na DVD-ima Vernon gledao u tijeku tromjesečne izolacije u planinskoj kolibi svog oca u Wisconsinu dok se liječio od hepatitisa i propale veze te radio na debitantskom albumu.

U sceni koja je motivirala naziv grupe skupina stanovnika Aljaske izlazi tijekom prvih snježnih padalina iz svojih kuća, posjećuje susjede i želi im »bon hiver«.

Komentari

komentara