Najbolje albume američka blues pjevačica Bonnie Raitt napravila je nakon niza bolnih životnih iskustava pa je tako, primjerice, njen sjajni album »Nick of Time« iz 1989. godine uspjeh dugovao i iskrenosti vezanoj uz njene alkoholičarske ispovijedi.

Na sličnom je putu, potvrđuju to reakcije publike i kritike, i »Dig In Deep«, njen novi, sedamnaesti studijski album inspiriran u velikoj mjeri činjenicom da su joj u razdoblju od 2004. do 2009. godine umrli otac, majka, brat i nekoliko prijatelja. S tim se gubicima ova danas po mnogima najbolja živuća blues pjevačica i gitaristica teško nosila pa je čak nakratko i prekinula kariijeru. Ipak, 2011. godine vratila se koncertnim nastupima, godinu potom napravila vrlo dobar album »Slipstream« da bi ove godine objavila novi album koji je ne samo definitivno vraća na svjetsku blues rock scenu, već istodobno predstavlja i vrlo uspješan autoterapijski iskorak. Naime, Raittova je autorica čak pet od dvanaest novih pjesama što je za njene albume – na kojima prevladavaju obrade pjesama drugih autora – jako puno.

Ljubavna tužaljka

Najznačajnija od tih njenih pet pjesama, ujedno možda i najbolji trenutak albuma, je prekrasna završna balada »The Ones We Couldn’t Be« u kojoj samo uz pratnju piana i napukli glas prepun boli pjeva o tome što je sve moglo biti da su stvari bile drugačije. Naravno, pjesmu se može tumačiti i kao klasičnu ljubavnu tužaljku o tome što je moglo biti da je među bivšim ljubavnicima bilo više razumijevanja, ali i kao priču o tome što je sve moglo biti da su oni koje je voljela živjeli duže. Visoku razinu emocionalnosti ove pjesme ostale njene autorske pjesme, mahom vezane uz nanovo probuđene osjećaje ljubavi, ne uspijevaju doseći, ali je zato iznova odlična u odabiru pjesama drugih autora koje joj idealno služe da progovori o sebi.
Tako, primjerice, izvrsna balada »You’ve Changed My Mind« Josepha Henryja stihovima o tome kako se povukla u svijet samoće, odustala od svega i izgradila zidove oko sebe sve dok se nije pojavio on i promijenio sve, oslikava njene godine izolacije od društva, a »Undone« Bonnie Bishop na zaista dojmljiv način govori o kraju ljubavi, trenucima kad si donedavno beskrajno zaljubljeni par nema više što reći pa čak ni osjećaj da si u pravu u odnosu na onog drugog ne znači zadovoljstvo: »Nema radosti u pobjedi, ako ona znači tvoj poraz« (There’s no joy in victory/ When it comes with your defeat).

Nježna balada

Odlična je i »All Along With Something To Say«, nježna balada s blues country ugođajem u kojem Raittova pjeva o tome kako žali za onim što nije rekla i učinila kad je trebal pa sad sjedi sama i ima što za reći – samo nema nikoga kome bi to rekla! U ovaj niz ispovijednih stihova drugih autora svakako ide i »I Knew« Pata McLauglina sa odličnim stihovima o krizi srednjih godina, a pažnju slušatelja svakako će privući i dvije vrlo kvalitetne obrade – hit grupe INXS »Need You Tonight« te pjesma »Shakin, Shakin, Shakes« losanđeleskih tex-mex majstora iz grupe Los Lobos.

Bonnie Raitt u potpunosti se vratila, zaključak je koji se nameće nakon ovog albuma 66-ogodišnje blueserice koja je, po svom običaju, uz blues ponudila i rhytam and blues, funk, country i laidback rock stvorivši jedan od ponajboljih albuma svoje duge i uspješne karijere koja traje još od 1971. godine.

Komentari

komentara