Brujači i dalje bruje i briju svoj čvrsti rock nastojeći do gušta dati sebi i onima koji vole njihov sirov i jednostavan pristup rocku kojeg su zadržali i na novom abumu koji ni nazivom »Ladanje«, a ni odličnom naslovnicom koja zaziva profinjenost i nježnost domaćeg naivnog slikarstva, ne slijedi najavljeno sentimentalno raspoloženje.

Naprotiv, dvanaest novih pjesama mahom su trominutne žestice odsvirane i odbrujane uz instrumentalno sveto trojstvo rock glazbe (gitara, bas, bubanj) nad kojim lebdi vokal Maria Barišina, koji ne samo da pjeva, već i svira bas gitaru, a »usput« je napravio i izvrstan omot albuma! Ostatak banda čine Franjo Glušac (gitara) i Viktor Krasnić (bubanj, glas), a ova rock trojka prije svega želi plesati uz ritmičnu buku pa stoga slažu kompozicije u kojima dominatnu ulogu imaju bas i bubanj koji taj ritam drže i nose, dok električna gitara upotpunjuje taj ritam melodijama i kratkim, odsječnim i efektnim solažama koje vuku na new wave osamdesetih i sastave poput Gang of Four.

Rock pjesma o ritmu zločina

Takva je već uvodna »Trans« koja uz spomenute glazbene okvire i tekstom najavljuje neke od osnovnih tema koje ih zanimaju – izgubljenost i nezadovoljstvo svijetom u kojem se živi. Potvrđuje to i »Uranela«, pjesma o curi s neke daleke zvijezde s kojom želi otputovati što dalje od Zemlje koju naziva Planetom majmuna. »Da li znaš« je malo smirenje u odnosu na prve dvije skladbe, ali i dalje čvrsta s nešto naglašenijim električnim gitrama i sjajnim basom koji na trenutke slaže »solaže« kakve je jednom davno znao plasirati Gary Thain iz grupe Uriah Heep. »Mašina« plete tijekom cijele pjesme funky blues obrasce da bi potom uslijedila »Gusarska« prva koja nije vezana uz klasične postavke rock zvuka već se koristi ponajprije latino etno zvukovlje kako bi se stvorilo feštarsko raspoloženje u kojem, bar u nekim dijelovima, Brijači vuku i na Poguese.

»Kralj sunce« instrumental je kojim Brujači pokazuju da znaju što je to psihodelični rock što potvrđuje i »Ritam zločina«, mračna priča u kojoj Barišin ne pjeva nego recitira pojačavajući time pomalo horror atmosferu kakvu su nosile i istoimena priča Pavla Pavličića iz 1976. godine, odnosno film Zorana Radića snimljen 1981. godine. Sad, eto, imamo i rock pjesmu o ritmu zločina.

Želja za plesom

»Disko stroj« je, budući da Brijači često sami svoju glazbu nazivaju hard disco, pomalo i programatska pjesma, mada ovaj pojam disco veze nema s klasičnim discom i uz Brijače se, u osnovi, vezati može samo po toj njihovoj želji za stalnim plesom.

Naravno, bas u ovoj pjesmi o zaljubljeniku u disco zvuk svakako vozi po disco tračnicama, gitara dodiruje funky, a bubanj ima dodatke u tipičnim za disco udaraljčicama. »Santa Ana« s malo latino gitara u uvodu i dijelom teksta na španjolskom vuče zvuk ka latino rocku i western zvuku koji je, ipak, samo dodatak čvrstoj hard rock podlozi koja vlada i u za izbacivanje energije plesom idealnoj »Ne čekam«, dok je prezadnja pjesma albuma pod nazivom »Vjetar« jedan od ponajboljih trenutaka albuma, kako glazbom koja nudi srednje brzi čvrsti ritam alter rock okvira, tako i tekstom kojim je dobro oslikan osjećaj izgubljenosti i nemoći. Album je kraju priveden nostalgičnom »Stari film« koja od naziva i teksta do izvedbe zaziva neka davna doba šlagera i zvuka The Shadows gitara.

Definitivno, uz Brujače i »Ladanje« nećete se ladanjski odmoriti, osim ako pod pojmom ladanje ne podrazumijevate rock brijačinu, znoj i ples. Baš za takvu publiku i takve slušatelje Brujači su i napravili ovaj album. Ostali nek’ za ladanje odaberu nešto drugo.

O Brujačima

Brujači su zagrebački bend osnovan još u devedesetim godinama, a u raznim su »inkarnacijama«, uvijek dosljedni vlastitome izričaju, evoluirali do zvuka kojeg predstavljaju novim albumom. Kreativnu okosnicu benda čine Mario Barišin (bas i glas), Franjo Glušac (gitara) i Viktor Krasnić (bubanj, glas), inače članovi raznih srodnih i kultnih projekata (Trobecove krušne peći, Haustor, Peach Pit, Franz Kafka Ensemble, Dosh Lee, Šumski…).

Komentari

komentara