Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća rock and roll zvučao je otprilike kako zvuči nepunih 35 minuta albuma »Chuck«, posljednjeg i posthumno objavljenog albuma legendarnog pionira rock and rolla, Chucka Berryja.

I prije njegove smrti (18. ožujka 2017. godine) najavljeno je da će »Chuck« biti njegov posljednji album. No, za razliku od posljednjih studijskih radova Bowiea i, pogotovo Cohena, na ovom albumu nema ničega tužnog. Stari šarmer do kraja je bio u svom rock and roll filmu punom energije, zabave, erotičnosti i nesputanog životnog veselja pa je upravo zbog toga uspio slušateljima vrlo uspješno prenijeti ozračje davne zore rock and rolla, a po mnogočemu ovaj njegov rad moguće je povezati s njegovim debitantskim albumom »After School Session« objavljenim davne 1957. godine, dakle prije punih 60 godina!
Razlog za taj uspješan povratak u ranu zoru rock and rolla ponajprije je u tome da je Berry ostao vjeran svom temeljnom glazbenom izrazu podarivši nam iznova jednostavne i efektne melodije prepune prštavog gitarističkog rock and roll zvuka i tipičnih Chuck Berry solaža.
Starinsko rock and roll slavlje počinje već prvom pjesmom albuma, odličnom »Wonderful Woman« koja je posvećena, kao i cijeli album, Berryjevoj supruzi Themetti »Toddy« Berry s kojom je bio u braku punih 68 godina. Priču o njoj prati jednostavak klasični rock and roll u kojem lako prepoznajemo melodiju i ritam starog hita »Back in the U.S.A«, a ova posveta obiteljskom životu na značaju dobija ako se zna da gitare sviraju Berry, njegov sin Charles te unuk Charles Berry III. U istom tom starinskom rock and roll ritmu je i naredna »Big Boys«, osvrt na Berryjevu mladost koji uvodni rif posuđuje iz vječne »Carol«, a malo ubacivanje francuskog jezika podsjeća na legendarnu »You Never Can Tell«. U pjesmi koja govori o prvim velikim ljubavima Berryija prema rock glazbi i ženama u izvedbi mu pomaže gitarist Tom Morello čime je uspješno povezana prošlost i sadašnjost rock glazbe. No, vrhunac tog okretanja ranom rock and rollu nedvojbeno je sjajna »Lady B. Goode«, svojevrsni nastavak čuvene »Johnny B. Goode«, velikog Berryjevog hita iz 1958. godine pri čemu je u slučaju nove pjesme glavni lik žena koja prati Johnnyija.

Starinski blues

Uz rock and roll Berry pažnju posvećuje i drugim glazbenim izrazima pa pravi starinski blues pojačan prebiranjem po pijanu i dominatnim basom koji stalno drži ritam čujemo u senzualnošću obojenoj »You Go to My Head«, ljubavnoj i s trunčicama jazza oplemenjenoj »She Still Loves You«, kao i završnoj religiji i promišljanju života okrenutoj »Eyes of Man«. Bluesa ima i u zanimljivoj  i ispovjednoj »Dutchman« kojom Berry prepričava neke dijelove svog života. Country rock pomiješan s malo tex-mex ozračja vlada odličnom »3/4 Time (Enchiladas)« čija izvedba uživo idealno odgovara tekstu koji govori o pravoj tex-mex fiesti u nekoj krčmi gdje ima dobrog vina, hrane i zgodnih djevojaka. Zgodna djevojka u središtu je pažnje reagge i calypso zvuku okrenute »Jamaica Moon«, obradi njegove »Havana Moon« objavljene na debitantskom albumu 1957. godine, a po mnogočemu vrhunac albuma je gospel, soul i country zvukom obojena izuzetna »Darlin« posvećene i upućene Berryjevoj kćeri Ingrid koja i sudjeluje u izvedbi pjesme kroz koju Berry kćeri govori o prolaznosti života, starosti i sreći koju je doživio odgajajući je i promatrajući je kao dijete, djevojku i zrelu ženu.

Napravio album i – umro!

Nažalost, za ovaj vrlo uspješan trenutak nostalgije Chuck Berry čekao je punih 37 godina. Toliko je, naime, proteklo od prethodnog studijskog albuma, ploče »Rock it« iz 1979. godine! Trideset i sedam je godina čekao, napravio album i – umro! Definitivno, »Chuck« je pravi labuđi pjev ovog rock and roll genijalca, ujedno i najbolji dokaz velike štete koju nam je Berry nanio time što gotovo četiri desetljeća nije objavio novi album.

Komentari

komentara