Ljubitelji čvrstog rocka iz šezdesetih i sedamdesetih godina itekako će moći u drugom desetljeću 21. stoljeća uživati u onom što im je na svom jedanaestom studijskom albumu pružio sastav Dinosaur Jr., grupa koja je u drugom dijelu osamdesetih, a pogotovo ranih devedesetih palila i žarila indie rock scenom ostavivši iza sebe dubok gitaristički trag kojeg su potom slijedili brojni ljubitelji čvršćeg, a ipak melodioznog rock zvuka.

Naravno, do ove blagodati suvremenog doba u kojem možemo bez imalo problema spajati glazbu različitih razdoblja došlo se ponajprije zbog činjenica da su Dinosaur Jr. pred tridesetak godina kao tada mlađahni momci bili oduševljeni rock prošlošću, a budući da ta njihova fascinacija traje i danas, u stanju su ponuditi potpuno novi, a u osnovi stari rock zvuk.

Treće poglavlje

Podsjetimo, Dinosaur Jr. osnovali su gitarist J. Masics, basist Lou Barlow i bubnjar Murph 1984. godine u gradiću Amherst (Massachussets) i do 1988. godine objavili su tri zanimljiva albuma da bi 1989. godine Barlow napustio grupu što je donijelo prvu veliku krizu pa grupa nekoliko godina ovisi isključivo o gitaristu J Masicsu koji s bubnjarom Murphom i raznim suradnicima uspijeva do 1997. godine objaviti još četiri dobra albuma da bi 1997. godine objavio kraj rada grupe. Na svu sreću 2005. godine originalna trojka odlučuje iznova se ujediniti i od tog trenutka traje treće poglavlje priče o Dinosauru junioru, poglavlje kojeg je jedan od svojih najljepših dijelova dobilo u ovih dana objavljenom albumu »Give a Glimpse of What Yer Not«, četvrtom njihovom albumu objavljenom nakon obnove rada sastava.

Od prve do posljednje 46 minute ovog s jedanaest novih pjesama ispunjenog albuma Dinosaur Jr. su uvjerljivi, svirački kompetentni, razigrani i bučni, ali ritmični i melodiozni. Obrazac nastanka gotovo svake pjesme je istovjetan

– kreće se s upečatljivim gitarističkim rifom kojeg prati ritam sekcija na koju »ulazi« prepoznatljivi J Masicsov vokal da bi potom uslijedila još čuvenija njegova gitara koja kraćim ili dužim solažama budi duh klasičnog rocka šezdesetih i sedamdesetih, sastava kakvi su, primjerice, bili Bufalo Springfield, Yardbirds, Cream, Black Sabbath, Jefferson Starship… Naravno, »mladi dinosauri« svemu tome dodaju svoj pečat agresivnosti, svoj originalni spoj pop pitkosti i punk/grunge/garage rock agresivnosti, a konačan rezultat je glazba koja tjera na ples i puni smisao dobiva na koncertima.

Nesputanom ispucavanju energije svirača i publike idealno odgovaraju »Going Down«, »Tiny« i »Good to Know« s moćnim razarajućim uvodima, snažnim rifovima, distorzijama, feedbackom i korištenjem wah wah pedala. Odmah do njih su »Miror« u kojoj nije teško prepoznati posvetu grupi Cream i njihovom mega hitu »Sunshine of Your Love«, kao što u »I Walk For Miles« od nazalnog načina pjevanja do teškog mračnog zvuka zazivaju Kurta Cobaina, Nirvanu i kraljevstvo grungea. Sličnih je posveta još pa bi »I Told Everyone« mogla biti na bilo kom albumu grupe Buffalo Springfield, a »Lost All Day« vrlo je uspješna i radiofonična posveta gitarističkom rocku kakvog su proslavili The Byrds. Na folk rock je naslonjena »Love Is…«, a moćne rock balade s ipak čvrstom ritmičnom podlogom su »Left/Right« i »Knocked Around« iz koje je jedan stih iskorišten za naziv albuma.

I dok su zvukom itekako vrijedni pažnje u okviru retro rock kretanja, tekstovi im definitivno nisu jača strana i u velikoj većini pjesama vezani su uz dvojbe, strahove i neshvaćanja uzroka prekida ljubavne veze pri čemu J. Masics kao tekstopisac nastavlja kroz svoje pjesme govoriti o psihičkim krizama izazvanim prekidom ljubavne veze, vlastitoj nesigurnosti, strahu od nepoznavanja samog sebe, nedostatku intimnosti u svijetu digitalne tehnologije i nizu drugih mahom negativnih osjećaja. Jedini izuzetak je folk rock »Love Is…« koje je autor stihova Lou Barlow i kroz koju se iznosi stav kako je ljubav je zakon i pri tome ne misle samo na ljubav između muškarca i žene, već ljubav kao temeljni pozitivni ljudski osjećaj.

Na »Give a Glimpse of What Yer Not« rockeri iz Massachusettsa nude garage rock, alter rock, prog rock, grunge, power pop, balade…i sve to uz upečatljive gitarističke solaže J. Mascisa koje će se dopasti svima koji vole Claptona, Santanu, Ritchie Blackmora, Slasha i slične. Svi koji vole rock s jakim rifovima, čvrstim ritmom i efektnim solažama doći će na svoje s ovim albumom koji potvrđuje kako su Dinosaur Jr. i u trećem razdoblju svoje ove godine već pune 32 godine duge karijere odličan bend. Štoviše, ovakvu vitalnost teško je uočiti kod vršnjaka njihove dobi, a albumi iz ovog posljednjeg dijela karijere, pogotovo ovaj aktualni, možda su i ponajbolji kad je o kvaliteti riječ, mada nemaju i ne mogu imati značaj prethodnika koji su krčili put alter rock zvuku i ranim rukavcima bučnog gitarističkog rocka.

Komentari

komentara