Zaboravili rock and roll? Ma, nema šanse – pogotovo ako je riječ o Koji i njegovoj ekipi koja se odaziva na ime Disciplin A Kitschme.

Naime, njihov novi album jednostavno nazvan »Opet« nova je doza rock energije koja ne samo jasno pokazuje kako im rock i dalje teče venama, već je količinom plesnog rock ritma u stanju svakog tko je eventualno zaboravio »rokenrol« podsjetiti ga što je to i natjerati da se prepusti maničnom plesu i uživa koliko je god to moguće uz rock glazbu.

Drugim riječima Koja i društvo na »Opet« opet nam nude šamanski rock pa će za one koji vole Koju i njegov pristup glazbi ovo biti još jedan odličan album kojeg je najbolje slušati na najglasnije i po mogućnosti plesati, skakati i gibati se jer ove pjesme i jesu pisane da bi se uz njih radilo baš to.

Način na koji Dušan Kojić Koja gradi svoje pjesme godinama se temelji na krajnjoj jednostavnosti, a u njegovom slučaju to znači da pjesmu »drže« prije svega snažni i dominatni bubnjevi koji određuju ritam u kojeg se potom uključuju gitare (i briljatna usna harmonika vinkovačkog glazbenika Igora Djekea!) koje hendrikovski »režu« s ili bez distorzije. Ta buka sa smislom nadograđena je najčešće maničnim ponavljanjem vrlo kratkog teksta, obično naslova pjesme koji je istodobno i tema te poruka, a u sve to uključeni su i prateći vokali čiji je temeljni zadatak pojačavati ritam i melodiznost korištenjem klasičnih »yeah, yeah«, »aha, aha« back vokal poštapalica i guturalnih glasova kojima se izbacuje energija, oponaša tjelesni odnos ili jednostavno vrišti i viče. Sve to uklopljenu u jednu cjelinu nudi ultra energijom zasićenu rock smjesu čije korištenje se ne preporučuje onima koji ovakvu vrstu glazbu ne vole, ali je zato recept za ozdravljenje i uživanje svakome tko poštuje i voli rock and roll.

Mada je kod ovih beogradskih rockera u prvom planu glazba, nepravedno bi bilo zanemariti tekst koji unatoč minimalistici zna biti duhovit i kritički jasno usmjeren. Tako album otvara minijatura »Opet« u kojoj kroz svega 18 sekundi slušamo slučajni razgovor dviju djevojaka od kojih jedna konstatira kako će »opet da bude disciplina kičme«, a nakon toga slijedi punih 9,40 minuta duga naslovna tema u kojoj saznajemo kako su ljudi »zaboravili rokenrol i otišli u šoping mol« da bi potom u »Biti imun (na ovaj nemar)« slušali pomalo mehaničko ponavljanje naslova pjesme bez nekih dodatnih pojašnjenja o tome što je pjesnik htio reći, mada je očigledno da Koja misli na društvo u kojem živi. Svjedoči o tome i naredna tema, pjesma »Reci ruke u vis!« u kojoj uz puno više funk utjecaja no do tog trenutka slušamo o tome kako se ljudi često predaju »u banci i u stranci«, mada je najbolje biti – »na distanci«. »Ovisnik o moći« uz niz odličnih Hendrix i a la sixties&seventies trenutaka nudi poruku kako ovisnik o moći »na kraju neće dobro proći« da bi potom uslijedile četiri skladbe u kojima je već iz naslova jasno da su posvećene za Koju bitnim glazbenim utjecajima – »Hendriks, Hendriks!«, »Spas je fonk« (I Deo) i istoimeni »(II Deo)« te »Manitu VII« nude ono što i najavljuju – blues i blues rock do maksimuma, funk rock te ritam vračeva i šamana obogaćen bluesom, rockom, hard rock rifovima i funkom. Kraj albuma nešto je pitkiji čemu posebno pridonosi pretposljednja pjesma »kilometarskog« naslova – »Nepokolebljivost pokaži ti (uz neophodnu dozu neozbiljnosti)« starinski je rock and roll uz puno usne harmonike kao temelj, a s tekstualne je strane osobna iskaznica grupe i svega što je radila tamo još od početka osamdesetih kad su začeti kao Šarlo akrobata u doba beogradskog novog vala.

Za kraj Koja and comp. nude najdužu (10:45) pjesmu albuma, opet »autobiografsku« »Samo disciplina« u kojoj uz poletni, pjevni i razigrani ritam poručuju »samo disciplina pokazuje ti put«, jer ono »što je dozvoljeno sad, može biti zabranjeno sutra« pa je stoga jasno kako »samo disciplina čuva tvoj um«. I zaista jest tako – naravno, za one koji vole ovu vrstu glazbe i način na koji joj Koja i njegova, kako na omotu piše »čudesna Disciplin A Kitschme« pristupa. Njima će gotovo 75 minuta nove »Koja glazbe« biti vrhunaravni užitak, znatno bolji i iskonskoj rock srži grupe bliži rad od prethodnog pred pet godina objavljenog albuma »Uf!«.

Komentari

komentara