Uvjerljivo, agresivno, moćno, direktno, anarhično, iskreno, rokerski – pojmovi su koji se mogu vezati uz debitantski album zagrebačkog punk sastava dno. nazvan imenom benda, album koji govoreći o suvremenoj hrvatskoj stvarnosti nudi sjećanja na silnu energiju punka i novog vala s kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

To pak znači da smo u svakoj od devet pjesama svjedoci odlične međuigre osnovnih instrumenata klasičnog rock benda usmjerenih k tome da nam ponude agresivnu i žestoku, ali itekako ritmičnu i melodioznu buku koja uz sjećanja na punk i new wave prvoborce neizostavno budi i asocijacije na punk metal i noise rock devedesetih, a logičan zaključak nakon preslušanog albuma svakako je da se jednostavno sve to mora čuti i vidjeti u prirodnom okružju ove vrste glazbe, a to znači – na koncertu! S obzirom na iskustvo članova grupe ne treba sumnjati da će dno. ekipa i na koncertu biti opaka kao i na debitantskom albumu, a uz agresivnu glazbu rokersko ozračje svakako će pojačavati i mahom odlični tekstovi koji najčešće direktno i beskompromisno udaraju ravno u glavu konstatirajući brojne nesavršenosti života u Lijepoj Našoj.
Dno
Boljeg primjera za to od zaista moćne uvodne »Ovo je dno« teško je naći jer nam u njoj glas na granici urlika uz garage rock rifove poručuje kako »pritisnuti tradicijom i nacijom ne možemo mislit’, ne možemo disati« i zaključuje »Ovo je dno, ovo je dno, ovo je dno!«.

Seciranje stvarnosti

Slično seciranje stvarnosti nude i druge pjesme ovog pažnje vrijednog albuma. U »Drami« slušamo kako »našom kratkom epizodom netko loše dirigira« pa »ostajemo statisti u ovoj našoj maloj zemlji koju nazivamo dom« i u kojoj su »ljubav, mir i milosrđe sasječeni oštricom«. Nimalo ugodna slika hrvatske stvarnosti ispričana je direktnim stihovima i žestokim zvukom i u temi »Bez sna« gdje je nesanica glavnog lika posljedica toga što se »stidi svega što se oko mene događa« jer nam »nameću svoje dogme i neka svoja pravila«.

Sjajan punk trenutak

U odličnoj »Pičkin dim« uz jasno uočavanje tipične hrvatske religiozne dvoličnosti (»Oko vrata krunica, a u džepu čista figa«, odnosno »Sve u ime Krista, a Krista ni u tragovima«) kritiziraju se svi koji odabiru liniju manjeg otpora utemeljenu na konstataciji kako je ionako sve pičkin dim pa je najpametnije ni za što se ne brinuti!
»Šuti, gutaj, trpi« vrišti iz punkerski kratke i nabrijane »DnoMeansDno« te po rasploženju joj slične »Kaljuže« u kojoj govoreći o sebi lik viče »A u meni samo kaljužaaaaa…!« da bi u dojmljivoj pjesmi »Sugestivna poza« kritici bili izvrgnuti snobovi i skorojevići koji samo na teoretskoj razini traže promjenu: »Porukom s majice ti mijenjaš svijet… Nisi ti posebna/poseban… Samo si dosadna i umjetna i dosadna i prijetvorna« – pjeva, odnosno viče bend koji u završnoj pjesmi »Padanje« uz trunčicu sporiji ritam konstatira kroz tekst kako je jedina posljedica života u ovakvom svijetu – padanje.
Nakon »Masovnog ukusa« splitskih punkera okupljenih u bendu Špurijus, ovaj je album još jedan sjajan punk trenutak ovogodišnje hrvatske rock produkcije i dokaz da – što god tko rekao – punk nije mrtav.

Nastali nakon raspada grupe Cherkezi United

Grupa dno. osnovana je krajem 2014. godine nakon raspada grupe Cherkezi United. Gitarist Daba i bubnjar Nino željeli su nastaviti svirati pa im se igrom slučaja pridružio i basist Oleg. Krajem 2016. u splitskom studiju Bozon snimili su demo-snimke koje su uvod u pravo studijsko snimanje. Nakon uspjeha na Karlovačko RockOffu i osvajanja nagrade za najbolju izvedbu, započeli su s ozbiljnim snimanjem. Album je snimljen u studiju Sunday Studios u Sv. Nedjelji, snimali su ga i producirali Sven Pavlović i Mijo Gladović, a masteriran je u Amsterdamu kod legendarnog Zlaye.

Komentari

komentara