Tri CD-a i 33 balade, a baš tako, dakle »33 balade« ono su što ljubiteljima etno zvukovlja, posebno hrvatskog, nudi poznata hrvatska pjevačica i proučavateljica domaće folklorne tradicije Dunja Knebl. 
 

Prvi dojmovi nakon preslušavanja ovog zaista obimnog trostrukog albuma su da je napravljen jako dobar i pažnje vrijedan posao daljnjeg očuvanja domaće glazbene tradicije pri čemu se Dunja Knebl pri obradi i odabiru pjesama iz različitih dijelova Hrvatske (Međimurje, Hrvatsko zagorje, Podravina, Prigorje, Primorje, Slavonija, Dalmacija) ponajprije rukovodila željom da prikupi što više mračnih balada čiji stihovi najčešće govore o ubojstvima iz strasti, ponajprije zbog (neuzvraćene) ljubavi.

 

Spas od zaborava

Sličan je potez još davne 1996. godine povukao Nick Cave napravivši album »Murder Balads«, a Dunja Knebl istom je poslu pristupila ne sa stajališta osvajanja vrhova top lista, već ponajprije sa željom da vlastitom interpretacijom obogati svoja istraživanja stihova i nota uglavnom manje znanih hrvatskih tradicijskih pučkih popijevki, a posebnu vrijednost pri tome ima činjenica da mnoge od na ovom trostrukom albumu snimljenih pjesama nisu do sada nikada snimljene čime je napravljen hvale vrijedan posao očuvanja tradicije. U obradi ovih pjesama, njihovom stvaranju i izvedbi pomogli su joj Hrvoje Nikšić i Tomo Sombolac, a za svaku je pohvalu grafičko oblikovanje albuma za koje je zaslužna Biljana Knebl koja je slijedila glazbeni pristup svoje sestre te minimalističkim pristupom dala doprinos ovoj pjesmarici domaćih pučkih popijevki koju svakako obogaćuje i to što album prati vrlo bogata knjižica sa tekstovima svih pjesama i komentarima na engleskom jeziku.Među sve brojnijim ljubiteljima etno zvukovlja u svijetu svakako će biti zanimanja za ovaj rad jer se na jednom mjestu nudi bogata ostavština vezana ponajprije uz folklorno nasljeđe panonskih dijelova Hrvatske, a temeljni pristup tom međimurskom i podravskom bluesu je minimalizam pri čemu je uvijek u prvom planu njen zaista divan glas koji premošćuje stoljeća i vjerno nam pripovijeda tragične i manje tragične ljubavne štorije stare najmanje sto godina. Tom okretanju u prošlost (niz balada govor o dobu Otomanskog carstva, »Turkima« i njihovom odnosu prema djevojkama) odgovara i izbor instrumenata (brojne i raznovrsne te diskretno uporabljene udaraljke, indijski harmonij, melotron, vijetnamska frulica, gitare, frame, kalimbe…) koji djeluju dovoljno mistično i srednjevjekovno da se bar na tren prebacimo u neka druga vremena.

Prva dva CD-a ovih Dunjinih »murder balads« jedinstvena su cjelina koju potom sjajno nadopunjuje razigraniji, rasplesaniji i glazbeno pitkiji treći CD koji je nastao na temelju materijala snimljenog na jednoj probi, odnosno na dvije izvedbe predstave »Oj, ti tožni človek« koju je Dunja Knebl osmislila i realizirala u suradnji s ekipom polaznika etno-radionica koje je ona i vodila. Aranžmane tog dijela albuma potpisuje jedan od polaznika – Tomo Sombolac, a Hrvoje Nikšić napravio je postprodukciju materijala.

Pesimizam, jad i tuga

Višeglasno pjevanje, naglasak na gitarističkoj pratnji i ipak manje melanokolična atmosfera u odnosu na prva dva CD-a s kojih se pesimizam, jad i tuga »cijede« u gotovo svakoj sekundi, svakako će treći dio albuma »33 balade« učiniti pristupačnijim prosječnom slušatelju, odnosno naglasiti raznovrsnost ovog vrlo dobrog albuma koji kroz sjajnu interpretaciju Dubnje Knebl priča o vremenima kad su se dečki morali odazvati pozivu »cesara«, »Turki janičari« uništavali živote, ljubomorni mladići ubijali djevojke ili suparnike, žene plakale zbog nesreća u kojima su im u američkim rudnicima umirali muževi, zmajevi žderali junake i konje osedlane, svatovi se davili u nabujaloj rijeci, majke sa suzama ispraćale sinove u rat…. Sve u svemu – djelo vrijedno pažnje koje, na žalost, nikada neće dosegnuti status hita.

 

Komentari

komentara