Edijev »istrijanski bili blues« pun je pogodak te u cijeloj njegovoj karijeri najžešći i najrockerskiji doprinos glazbi ovih prostora


Edi Maružin, alfa i omega kultnih i mnogima omiljenih Gustafa, sa skupinom prijatelja objavio je pod nazivom Edi East Trance Blues album »Sumpor« na kojem nudi, kako kaže »istrijanski bili blues«, a slušateljima u pratećem materijalu poručuje: »Nemojte u njemu iskati više od zabave i utjehe. Temu služi«. No, da bi se nekoga moglo zabaviti ili utješiti, treba to znati, a Maružin i njegova prateća ekipa itekako znaju pa je red i reći kako su u izradi ovog sjajnog blues albuma svoj veliki doprinos dali Čedomir Mošnja (bubanj), Predrag Ljuna (gitara, usna harmonika, vokal), Danijel Paulović i Davor Milovan (bas) te Edi Cukerić (perkusion, produkcija).

Prepoznatljiv vokal

Ova je ekipa na ukupno tridesetak minuta dugih deset pjesama ovog albuma radila u studija Kumpir u Maružinima, a to poznato im domaće ozračje svakako je pogodovalo temeljnoj Edijevoj ideji stvaranja čvrstog i sirovog bluesa koji – kao što kod bluesa i treba biti – izvire iz temeljnih čovjekovih emocija, ponajprije onih vezanih uz ljubav, posebno uz njen erotski dio. Temelji svakog pravog bluesa upravo su u tome, a Edijevi »east tranceri« za svoj su izraz odabrali čvrsti (teksaški) blues rock kakvog, primjerice, sviraju ili su svirale grupe poput ZZ Top ili Jon Spencer Blues Explosion. To pak znači da svaki od deset blues dragulja ovog albuma ima brzi plesni ritam kojeg čvrsto drže bubanj i bas, jednostavne i efektne blues rock rifove, povremeno vrlo uspješno korištenje usne harmonike te, naravno, prepoznatljiv Maružinov vokal dobro odmjerene agresivnosti.

Edi East Trance Blues

Edi East Trance Blues

Budući da je u srcu i duši bluesa erotika, većinu pjesama »Sumpora« Maružin veže uz to pogonsko gorivo starih bluzera pa već u uvodnoj »Puž blues« poskočni zarazno plesni ritam upotpunjuju stihovi u kojima Edi malu moli »Daj da ti vidin tilo, bilo tilo«, a hedonizam raskalašene uvodne pjesme upotpunjen je odličnom usnom harmonikom koju pak mantričnim blues ritmom u odličnoj »Oj, pičiću mali« drže gitare koje stvaraju baš onakvo ozračje kakvo traži pjesma čiji naslov sam za sebe dovoljno govori. Jaki rifovi, odličan bubanj i dominacija basa određuju duhovitu »Kad mi je prva žena pošla čja« u kojoj lik iz pjesme nakon prve dolazi i do pete koju će oženiti, iako zna da će »vraga sisti u krilo«. No, kaže »bez vraga dosadno bi bilo«.

Pun pogodak

Da nije baš sve u tjelesnom Maružin i ekipa pokazuju u »Tornaj se« s klasičnom temom molbe ljubavnog oprosta, kao i u odličnoj ljubavno gubitničkoj i na »La Grange« ritam hita grupe ZZ Top oslonjenoj »Doma gren« te u ogoljelom ritmičnom bluesu »Anđelić moj bjondi« u kojem uz konstataciju kako »nikad ni kasno za od ljubavi umriti« kažu i kako je najslađa zadnja ljubav jer »pokle nje nimaš ča ni skriti, ni zgubiti«. Iako bi se po naslovu vrckave »Moja mala konobari« dalo zaključiti kako je i tu riječ o erotskim pošalicama, u osnovi je ovaj blues s dodirima folk rocka ex Yu prostora, pomalo gorka priča o socijalnim razlikama, a tu blagu okrenutost svijetu oko sebe uočavamo i u čvrsto rockerskoj »Niš se ne zna« s temom zapitanosti o tome što si, tko si i gdje to živiš. Otklon od prevladavajuće tjelesne tematike vrlo je uočljiv i u svake pažnje vrijednoj »Nemoj me iskati« koja kroz sjajne stihove predočava svijet psihičkih kriza, čak i ludila, a isto je tako vrlo dojmljiva završna »Poništo« s krajnjom porukom kako ne treba tražiti savršenstvo, već svaki trenutak uživati u onome u čemu možeš.

Nedvojbeno, Edijev »istrijanski bili blues« pun je pogodak te svakako u cijeloj njegovoj karijeri najžešći i najrockerskiji doprinos glazbi ovih prostora. Poštujući temelje bluesa Edi i ekipa omogućili su nam uživanje u »borbi« gitarističkih blues rifova, zanosnom ritmu i zavodljivoj usnoj harmonici, a dojam je da će ovaj album svoju pravu vrijednost imati – na koncertima. Uostalom, većina na albumu zabilježenih pjesama snimljena je nakon uvježbavanja bez puno dodatnog »lickanja« i dorađivanja. Direktno iz srca i duše. Ili je možda, bar kad je ovom albumu riječ, bolje reći – iz muda.

Blues je stanje uma

»Blues nije pitanje boje, ni kontinenta. Blues je stanje uma, odraz duše. Naša istrijanska kanta, tarankanje, na tanko i debelo, i to je blues, blues kojeg je izvodija naš čovik u svakoj priliki, kad se zabavlja, tugova, fešteđa, a forši najviše dok je dela. Ni bra pamuk, je vadija kumpire, ali ta je kanta bila njegova utjeha.«, piše Edi Maružin u pratećoj knjižici CD-a kojeg je dojmljivo grafički oblikovao Ang Maružin.

Komentari

komentara