Tko zna bi li Elle King (pravo joj je im Tanner Elle Schneider) da je mogla prihvatila sve što joj se u životu događalo nakon što je pred tri godine vrlo dobrim albumom »Love Stuff« skrenula na sebe pažnju ljubitelja rock glazbe te bila čak i nominirana za Grammy za singl »Ex’s and Oh’s«.


Naime, u vremenu do pojave novog albuma udala se, rastala, odala alkoholu, ponovo oživjela vezu sa bivšim suprugom, pomirila se nakon puno godina s ocem, opet se posvađala s nedavno pomirenim bivšim suprugom, doživjela psihičke krize i postraumatski stres… ipak, u svom ovom košamaru ima i nečeg dobrog – sve to poslužilo joj je da napravi vrlo dobar drugi album!

Elle King

 

Naime, »Shake the Spirit« klasični je ispovjedni album kroz koji nam mlada američka pjevačica prenosi priču o tome kako je nakon brojnih emocionalnih brodoloma i ovisnosti o opijatima uspjela nadvladati sve negativnosti, strahove i patnje te postala, smatra, čvršća i bolja osoba. Njena katarzična ispovijed prenesena je kroz različite glazbene žanrove čije je poznavanje iskazala još na glazbenom nostalgijom prevučenom debi albumu, a sad to povrđuje dodavši pri tom zvuku dozu agresivnosti, jetkosti i žestine koje na prvijencu nije bilo. Da bi u potpunosti bila predana radu na albumu Kingova je iz svog doma u Brooklynu otišla u ruralni gradić Denton u Texasu te tamo uz pomoć pratećeg sastava The Brethren od 35 pjesama napisanih za album odabrala i snimila njih 13, a rad na albumu, istaknula je u razgovoru za Bilboard, bio je iznimno terapeutski: »Jedino dok smo radili na pjesmama i snimali osjećala sam se dobro i nisam bila usamljena.«, rekla je.

Tri buntovničke ispovjedne

Da bi pokazala što je nakon tih muka postala i koliko je očvrsnula Elle King album otvara s tri buntovničke ispovjedne – »Talk of the Town«, »Baby Outlow« i »Shame« svaka na svoj način govore o mladoj odmetnici i autsajderici koja prkosno živi van nametnutih okvira žene kao seksualnog objekta pri čemu u uvodnoj »Talk of the Town« spaja agresivni svađalački vokal a la Lena Lovich s kotrljajućim ritmičnim blues rock zvukom i pratećim vokalima u stilu doo wapa šezdesetih da bi potom u »Baby Outlaw« prevladavale špageti vestern gitare, a »Shame« nudi poigravanje plesnim soul obrascima i funky zvukom koje uklapa u moderni garažni rock. No, vrhunac ove odmetničke lirike nedvojbeno je »Naturally Pretty Girls« napisana s Benom Gibbardom iz grupe Death Cab for Cutie u kojoj sjajno opisuje (svoj) život djevojke koja nema Barbie atribute, što je u današnjem društvu veliki minus, ali ona za to nimalo ne mari. No, još će jači dojam – čak možda i skandal te ponegdje i zabrane – izazvati iznimna »It Girl«, otkačeni kabaretski cow punk o tome kako je još u osnovnoj školi s 14 godina naučila dečke činiti sretnim s eksplicitnim savjet/stihovima poput – »To be a hit / It’s all in the wrist / You could be the it girl / If you use a little spit girl«.

Ljubavne tužaljke

No, najveći dio albuma posveta je njenoj neuspješnoj bračnoj vezi s Andrewom Fergusonom kojeg upoznaje u siječnju 2016. godine, u brak stupaju 14. veljače te godine da bi, između ostalog i zbog nasilja u braku, ta zajednica kraju bila privedena 15. svibnja 2017. godine. Kako izgleda biti ostavljen i kako ljubav zna boljeti pjeva nam u gitarama šezdesetih osjenčanoj »Told You So« te u još boljoj, prekrasnoj na country i soul temeljima izgrađenoj baladi »Good Thing Gone« te isto tako soul zvukom uokvirenoj »Chained« u kojoj joj pomaže Cameron Nel, frontman indie banda Horse Thief. Vrhunac tih ljubavnih tužaljki ipak je »Runaway« koja ne samo nazivom, već i ritmom te ozračjem podsjeća na kultni istoimeni hit Della Shannona, a to znači da budi doba pedeseth i ranih šezdesetih, odnosno zaziva romantičnu patnju kakvu su nudile pjesme Roya Orbisona te prekrasne vokale tadašnjih djevojačkih soul i doo wap grupa.

Najbolja je kad je žestoka

Naravno, »Runaway« je itekako autobiogafska pjesma, a u taj krug definitivno spada i odlična »Sober« vezana uz njena (pre)žestoka opijanja i korištenje drugih opijata pri čemu tekstom, glasom i ukupnim ozračjem uspješno zaziva velike country pjevačice poput Patsy Cline ili Lucinde Williams. Ipak, gospođica King najbolja je kad je žestoka, sarkastična, ironična i agresivna, a boljeg primjera za to nema od brutalno iskrene »Man’s Man« u kojoj uz to što iznosi sumnju u seksualnu orijentaciju svog bivšeg, govori i o svojim lošim stranama. Album završava odličnom »Little Bit of Lovin’« koja ima funkciju završne poruke i u kojoj, kombinirajući utjecaje božanstvene Janis Joplin i velike Arethe Franklin, Elle King pjesmu gradi tako da u prvom dijelu sjajno pjeva u gospel rock stilu, a u drugom recitira stihove iz kojih je poruka o tome kako je prevladala sve loše više no jasna – »I don’t need nobody/ I don’t need no one/But I still got a little bit of lovin’ left in me«.
Sve u svemu »Shake the Spirit« revija je različitih žanrova i stilova koju zbog toga što je vezana ponajprije uz američke glazbene idiome slobodno možemo svrestati i u americanu. No, više od žanrovskog, ovaj album određuju i povezuju tematski ispovijedni okviri koji svjedoče o tome da mlađahna Elle King možda nije ljepotica po Barbie standardima, ali itekako zna i umije pjevati i pisati pjesme.

Country, soul, rock, blues, novi val…

Elle King rođena je kao Tanner Elle Schneider 3. srpnja 1989. godine u Los Angelesu kao kći komičara Roba Schneidera i manekenke London King. Roditelji se nedugo po njenom rođenju rastaju pa ona s majkom živi posvuda – Ohio, New York City, Los Angeles, Philadelphia, Copenhagen… Po vlastitim riječima glazbenica je odlučila postati nakon što joj je očuh kao devetogodišnjoj djevojčici poklonio album djevojačke hard rock grupre The Donnas. Ubrzo potom počinje slušati Joan Jett i Runaways te Blondie, ali i izvođače kao što su Otis Redding, Etta James, Aretha Franklin, Al Green, Hank Williams, Johnny Cash, AC/DC… ta raznolikost ogleda se i u njenoj glazbi koja je vezana uz country, soul, rock, blues, novi val, girlie grupe šezdesetih…

Komentari

komentara