Još pred nepune četiri godine zagrebački rock sastav ESC Life debitantskim je albumom »Access All Areas« pokazao kako je riječ o pravim sljedbenicima iskonskog rock zvuka, a novi uradak nazvan »Born to Be Mild« definitivna je potvrda toga te ujedno i sjajan početak diskografske 2019. godine za hrvatsku rock scenu.

Deset novih pjesama ovog sastava ne mogu ravnodušnim ostaviti bilo koga tko voli punk, novi val ili čvrsta rock strujanja devedesetih, a ESC Life verzija indie rocka i pitkog pop punka najviše će do izražaja doći na koncertima jer je svaka od na ovom albumu zabilježenih pjesama idealna za izvođenje pred publikom željnom akcije.

Posveta Ramonesima

S te strane gledano ponajbolji trenutak albuma je izvrsna »The Worst Cover Band Ever« koja će himničnošću, sjajnim solažama te odličnom ritam sekcijom i vokalom dizati publiku na noge, a posebnu joj vrijednost daje svojevrsna autoironičnost kojoj, u osnovi, nema mjesta jer ESC life zaista sviraju odlično i nikad im nije dosta jer – to je rock and roll! Zbog spominjanja jednog svojih uzora (Superchunk), duhovitosti i ritmične melodioznosti ova je pjesma tipična za ESC Life, ali ovakvih plesnih rock fešti još je puno na ovom albumu pa je tako, primjerice, »Chainstore Radio« s ultimativnim zahtjevom za ples uspješna posveta Ramonesima, a odlična uvodna i sto sekundi duga »Morning Sickness« osvaja punk energijom koju »vuče« odličan bubanj i tekstom o jutarnjoj mučnini zbog svega što znaš da te taj dan očekuje. Ovakvih punk žestica usmjerenih ka kritici svakodnevice još je nekoliko (»Vacation«, »Say You Will«, »Song of the Weak«) i sve su odsvirane i otpjevane znalački autoritativno i energično, a izdvaja se »This Time Next Year« u kojoj su čuvenu doskočica iz serije »Mućke« obradili tako da su joj dodali rečenicu »and the year after that one« čime to isprazno obećanje o tome kako će naredne godine u ovo vrijeme biti bolje gubi na duhovitosti i postaje uspješna skica sumorne svakodnevice u kojoj se stalno čeka nešto što nikako ne dolazi.

Netipična ljubavna pjesma

Još su žešći u »Fill the Void« koja uz glazbu doba punka i novog vala zaziva i nihilističkim stavom (ispuni prazninu ničim!) bliskim anarhoidnosti, a na toj razini intelektualno snažnih i istodobno duhovitih stihova je i naslovna, ujedno i završna pjesma albuma »Born to Be Mild« koja je naslovom parafraza čuvenog hipi rock hita grupe Steppenwolf »Born to be Wild«. Samo što se kod ESC Life »rođen da bude divlji« pretvara u »rođen da bude blag« čime je direktno izrečena kritika suvremenog konformizma kojem je sklon najveći broj današnjih ljudi kojima je dovoljno da imaju što treba za vlastitu ugodu, a za ostalo ih nimalo nije briga.

Svake pažnje vrijedna je i odlična »Close Without Banging«, pomalo za ESC Life netipična ljubavna pjesma u kojoj im pomaže Dunja Lovely Quinces i kroz koju se oslikava ljubavni razlaz dvoje ljudi potpuno oprečnih karaktera dobrim stihovima te još boljim udarima gitare, sjajnom međuigrom ritam sekcije i solo gitare koji ovoj pjesmi osiguravaju novovalnu i punk svježina u svako sekundi izvedbe. Sve su pjesme otpjevane na odličnom engleskom s američkim naglaskom pa album bez imalo poteškoća može proći i van Hrvatske što im od srca treba i poželjeti jer je »Born to be Mild« ravnopravan s aktualnom svjetskom indie rock scenom.

 

Komentari

komentara