Čim je Wayne Coyne, frontman i najbitniji član američke rock grupe Flaming Lips, najavljujući novi album rekao kako će to biti spoj Syda Barreta, kultnog člana grupe Pink Floyd, i filma »Rocky«, jasno je bilo da će ovi psihodelični prog rokeri iz Oklahome svojim fanovima četiri godine nakon albuma »Terror« iznova ponuditi nešto neobično.

Najava se pokazala točnom. »Oczy Mlody«, njihov četrnaesti studijski album, kolekcija je raznovrsnih glazbenih izraza – psihodelije, progresivnog rocka, ambijentalne elektronike, trip hop dodira, funka… a sve to uokvireno je tekstom prepunim halucinogenih slika i psihodelične nonsens lirike koju na okupu drži tek temeljni okvir albuma, a to je prilično labava priča o novoj vrsti droge koja ljudima omogućava tromjesečni san tijekom kojeg su snovi iznimno realni. U tim je snovima moguće baš sve pa kroz 12 novih pjesama – od kojih je uvodna i naslovna jedini instrumental – slušamo priče i bajke s likovima iz horror i sci-fi filmova, romantične, ali i priče i pune krvi i smrti, kreatura noći i čudovišta, zmajeva, jednoroga i djeva koje treba spasiti.

Psihodelična opera

Ove apstraktne i često tek na razinu simbolike svedene tekstove prati isto takva glazba pa u konačnici dobivamo nepunih sat vremena dugu psihodeličnu prog rock operu s naglaskom na elektronici i zvuku sintesajzera kao temelju cjelokupnog izraza. Zato je i najbolji dio ovog albuma glazba i Coyneov vokal koji često podsjeća na Neila Younga. Naziv albuma, kao i nazivi nekih pjesama, pojasnio je Coyne za Rolling Stone, rezultat su očaranosti članova grupe poljskim prijevodom Erskin Caldwellovog romana »Close to Home«. Na taj prijevod ostale u grupi upozorio je bubnjar i multinstrumentalist Steven Drozd (podrijetlom Poljak), a svi su ostali oduševljeni zvučnošću i melodioznošću poljskog jezika pa su albumu dali poljski naziv »Oczy Mlody« što znači mlade oči, a prijevode iz romana iskoristili su za još dvije pjesme, točnije »Nigdy Nie« i završna »Blisko domu«.

Usporedi li se njihov novi rad s njihovom prilično bogatom diskografskom prošlošću jasno postaje da su se melankoličnim izrazom vratili pop senzibilitetu i zvuku kakve su imali njihovi komercijalno najuspješniji albumi »The Soft Bulletin« (1999.) i »Yoshimi Battles the Pink Robots« (2002.), a najbolji trenuci albuma nedvojbeno su prekrasna synth balada »Sunrise (Eyes of the Young)«, melankolična i romantičlna, ali ne i patetična te harmonijama bogata »The Castle«, dojmljiva ljubavna »Galaxy I Sink« te raspjevana i rasplesana završna »We a Family« u kojoj im pomaže Miley Cyrus s kojom posljednjih nekoliko godina jako surađuju.

Oduševljeni poljskim

Svaka od navedenih pjesama zadovoljit će i kriterije radiofoničnosti, a ostale će ipak zanimljive biti ponajprije fanovima grupe, odnosno onima koji su skloni psihodeličnom i prog rocku, pogotovo onom u kojem vodeću riječ imaju instrumenti s klavijaturama, odnosno korištenje elektroničke glazbe.

Svi ostali ovaj album trebaju »upotrebljavati« s pažnjom na što upućuju i naslovi nekih pjesama poput »One Night While Hunting for Faeries and Witches and Wizards to Kill« ili pak »Listening to the Frogs With Demon Eyes«. Kad se ovakim naslovima (koji, usput, dobro opisuju o čemu govore stihovi) doda i već spomenuti element oduševljenosti poljskim jezikom kojeg će razumjeti Poljaci, ali će svi ostali ostati u najmanju ruku začuđeni, onda je jasno da Flaming Lips nisu za baš svakoga. Uostalom, još davno jedan je glazbeni kritičar njihovu glazbu opisao riječima kako je to što Flaming Lips stvaraju ono što bi moglo nastati kad bi se punkeri umjesto opijanja opredijelili za korištenje srednje teških droga. Tako nekako djeluje i »Oczy Mlody«.

Komentari

komentara