Grayson Capps, jedan od najpotcjenjenijih autora americane, objavio je nakon šest godina novi studijski rad, sjajni album »Scarlett Roses« na kojem iznova potvrđuje svoju literanu i glazbenu nadarenost zbog koje ga kritika opravdano smatra jednim od skrivenih dragulja americane.

Naime, koristeći temeljne glazbene okvire svoje domovine i dodajući im inteligentne stihove Capps od 2005. godine objavljuje albume koje, na žalost, publika ne prihvaća s jednakim oduševljenjem poput kritike. Možda takvo stanje promijeni njegov sedmi studijski rad kojeg je napravio u producentskoj suradnji sa suprugom Trinom Shoemaker.

Zbirku od devet novih Cappsovih pjesama otvara naslovna americana balada »Scarlett Roses« sa sjajno obrađenom temom davno doživljene ljubavi koju i danas prate sjećanja na mirise i melodije tog doba.

Čvrsti teksaški blues

Nakon tog ugodnog i nimalo patetičnog trenutka nostalgije slijedi mazno nježna i erotike puna »Hold Me Darlin’« prepuna čežnje za dodirima i šaputanjima da bi se nakon tih uvodnih osobnih ispovijedi krenuo za njegovo stvaralaštvo tipičnim storyteller trenutcima predstavivši nam kroz kombinaciju country rocka i walkin talkin bluesa »Bag of Weed«, priču o stanovnicima nekog malog mjesta američke provincije.

Obrascima bluesa igra se i u »You Can’t Turn Around« koja zaziva stare crne blues majstora da bi potom u »Thankful« i odličnoj »New Again« oživio i gospel kojem dodaje country rock stvarajući iznimno pitke i poletne melodije kojima su jaki adut i stihovi koji zazivaju duhovnost (ne nužno religijsku!) što je pak kombinacija koja će odlično djelovati pri nastupima uživo.

Koncertni hit bit će svakako i čvrsta i razigrana »Hit ‘Em Up Julie« koja uz slide gitaru i blues harmoniku nudi blues rock i odličan je uvod u najdužu (skoro devet minuta), vjerojatno i najbolju pjesmu albuma, mračni čvrsti teksaški blues »Taos« koja bi mogla doživjeti i filmsku obradu jer nudi dramatičnu i mučnu priču o čovjeku koji je vozeći noću za Taos zaspao za volanom i skrivio sudar u kojem mu je poginula supruga i još nerođeno dijete. Uz blues rock podlogu u ovoj pjesmi itekako su uočljive i garažni dodaci poput feedbacka i distorzije pa je teško ne povezati je sa sličnim čvrstim rock radovima Neila Younga.

Optimizam za kraj

Za kraj tek četrdesetminutnog albuma Capps ipak ostavlja malo optimizma jer poletna »Moving On« utemeljena na country rock postavkama nudi poruku kako nikada ne treba stati i biti zadovoljan učinjenim. Nedvojbeno, »Scarlett Roses« je – usprkos kičastoj naslovnici – album u kojem će moći uživati svaki ljubitelj americane i country rocka, kao i svi koji vole iskrenost i neposrednost koja u slučaju ovog albuma nije uočljiva samo u poslovično dobrim Cappsovim stihovima, već se ogleda i u činjenici da je album u njegovim studijima u gradiću Mobile u Alabami snimljen za svega dva dana. Pravim pjesmama to je dovoljno.

Trinaest godina na sceni

Capps je rođen 17. travnja 1967. godine u mjestašcu Opelika u Alabami, a studij glume završava u New Orleansu gdje se umjesto glume počinje baviti glazbom i radi u nekoliko različitih sastava da bi 2005. godine objavio debi album »If You Knew My Mind«. Nakon toga slijede »Wail & Ride« (2006), »Stavin’ Chain« (2007), »Songbones (2007), »Rott & Roll« (2008), »The Lost Cause Minstrels»( 2011), kompilacijski « Love songs, mermaids and grappa« (2015) te »Scarlett roses« (2017).

Komentari

komentara