Kao što su mnogi ispravno naslućivali, drugi dio ove godine donio je uzlet pop punk zvuka i to zahvaljujući svojevrsnim povratničkim albumima kalifornijskih punk sastava, najprije albumu »California« grupe Blink-182, te potom i novom radu kultnih Green Day, albumu »Revolution Radio«. Ono što uz zemljopisno podrijetlo veže ova dva albuma je odluka članova tih grupa da im novi album bude povratak korijenima, odnosno zvuku zbog kojeg su i postali slavni, a to znači sirovom i žestokom pop punku koji uz agresivnost nosi i melodiznost te ritmičnost, sastojke idealne za radijske postaje i koncerte.

Recept povratka na staro najprije se pokazao iznimno uspješnim za Blink-182 čija je »California« osvojila prva mjesta s obje strane Atlantika, a sličnim putem, čini se, kreće i »Revolution Radio« koji kritika već svrstava u ponajbolje radove grupe, točnije prvi pravi album nakon kultnog »American Idiot« iz 2004. godine.

Kriza

Takve su reakcije i procjene normalne s obzirom na činjenicu da su nakon hvaljenog »American Idiot« Billie Joe Armstrong (gitara i vokal), Mike Dirnt (bas) i Tré Cool (bubanj) umjesto punk jednostavnosti skrenuli u za njih ipak preambiciozne projekte težeći svojevrsnim rock operama (»21st Century Breakdown« iz 2009.) ili pretencioznim konceptualnim albumima objavivši 2012. godine trilogiju «?Uno! ?Dos! and ?Tré!«.

Taj odmak baš nije sjeo ni kritici ni publici, a kad se na sve to 2014. godine dogodio i zastoj u radu grupe izazvan rehabilitacijom Billija Joea Armstronga koji je zbog liječenja ovisnosti o raznim tabletama morao stati sa svim aktivnostima, postalo je jasno da je grupa u krizi. Na svu sreću čini se da je ta stanka svima dobro došla jer su očigledno spoznali u čemu griješe te se odlučili vratiti glazbi kakvu su stvarali na početku svoje karijere, tamo još sredinom devedesetih kad su odličnim albumima »Dookie« (1994.), »Insomniac« (1995.) i »Nimrod« (1997.) postali vodeći svjetski punk bend.

Pjesničke poruke

Naravno, pobjeći od bliske prošlosti nije uvijek lako pa će se i na »Revolution Radio« naći još tragova blage pompoznosti i nuđenja »dubokih« pjesničkih poruka, ali najveći dio ponuđenih pjesama ipak je znatno iznad te razine i temelji se direktnoj i jednostavnoj kritici svijeta o kojem govore. Odličan primjer za to je naslovna tema »Revolution Radio« nastala nakon što je Armstrong neplanirano svjedočio protestima Black Lives Matter vezanim uz ubojstvo crnca Michaela Browna, a kroz pjesmu nastoji prenijeti poruku kako su promjene i njihovo traženje nužne želi li se pobijediti negativnosti.

Još je direktnija »Bang, Bang« plasirana kao prvi singl u kojoj Armstrong govori kroz psihu suludog mladog ubojice koji izlazi na ulicu i puca u ljude bez ikakva razloga. Uz to nasilje Armstrong kritizira i svijet medija koji od takvih užasa rade atrakciju. Tu socijalnu angažiranost i osudu nasilja kao načina života Green Day kritiziraju i u nekoliko drugih pjesama (»Say Goodbye«, »Somewhere Now«, »Troubled Time«) pa, što je naglasio i sam Armstrong, kritika nasilja i podrške koju mu pružaju suvremeni mediji, postaje temeljna tema cijelog albuma. U taj tematski okvir uklapa se i vrlo zanimljiva pjesma »Outlaw« u kojoj govoreći o svojoj mladosti, dakle razdoblju prvog dijela devedesetih, također govori o nasilju kao pobuni protiv svakog oblika vlasti i autoriteta, ali to nasilje, u usporedbi s ovim danas, djeluje nevino i romantično.

Politički stav

Uz kritiku nasilja Armystrong i Green Day skloni su iznositi i političke stavove (nije slučajno album objavljen u doba kampanje za američkog predsjednika!) jasno se zalažući za liberalne stavove i tražeći kroz neke od pjesama (»Somewhere Now«, »Forever Now«) od svakog ponaosob politički stav i aktivnost. Naravno, dio pjesama je i osobnog karaktera pri čemu su Armstrongu u prvom planu iskustva vezana uz bolni, ali uspješni proces odvikavanja od ovisnosti (»Still Breathing«, »Too Dumb To Die«, »Ordinary World«), a kroz te pjesme često se provlače i pitanja krize srednjih godina i nezadovoljstva postignutim što je također jedna od bitnih tematskih okosnica ovog albuma.
Baš taj povratak iskrenosti u tekstovima jedan je od pluseva ovog albuma, a isto se to, čak i u većoj mjeri, može reći za glazbu koja će oduševiti svakog ljubitelja kalifornijskog pop punka jer je najveći dio od 12 pjesama ukupne dužine nepunih 45 minuta prepun čvrstog ritma, naglašenih bubnjeva, jednostavnih rifova, pjevnih refrena i isto takvih pratećih ooo, aaa, eee vokala.

Štoviše, u nizu pjesama Green Day idu i korak dalje od punka pa nas povremeno časte dobrim akustičnim uvodima ili čak cijelom akustičnom pjesmom što završna »Ordinary World« svakako jest. Izlazak iz punk okvira svakako je i odlična »Outlaw«, dojmljiva power pop balada koje više od kalifornijskog pop punka vuče na britpop ili pak moćne rock balade sedamdesetih. Najkompleksnija skladba albuma svakako je gotovo sedmominutna »Forever Now« koja je i zamišljena kao glazbeno/tekstualni temelj cijelog albuma pa nudi kombinaciju društvene kritike i slike vlastitih emocija izražene kroz mini rock opera formu u okviru koje se ponavljaju pojedini dijelovi ranije odsviranih pjesama.

Tipični punk

No, ponajbolje pjesme ipak su one najjednostavnije – razigrana »Bouncing Off the Wall«, spoj punka i ranog rock and rolla, te plesne »Youngblood« i »Too Dum To Die«.
Definitivno, Green Day albumom »Revolution Radio«, svojim dvanaestim studijskim albumom, vratili su nekadašnje pozicije i uz već postojeće ljubitelje zasigurno će i u mlađahnoj populaciji naći nove fanove svog zanosnog punk popa. U velikoj mjeri ovo je ploča puna tipičnog punkerskog gnjeva, ironije i cinizma, žestoke kritike društvenih nepravilnosti i zazivanja potrebe za promjenama. Naravno, kod takvih albuma uvijek se može postaviti pitanje koliko punk iskrenosti može biti kod tekstopisca i pjevača Bilie Joe Armstronga koji danas ima 44 godine i podosta milijuna dolara na računu. No, prihvatimo li tezu da rock, a to znači i punk, nisu samo stvar godina, već i stava, onda su Green Day vrativši se korijenima napravili socijalno angažiran album koji drži pozicije pravog rocka (punka) kao glazbe koja nije samo zabava, već i stav.

Komentari

komentara