Fanovi Jacka Whitea, a njih je puno, bit će oduševljeni, a njegov prvi solo kompilacijski album privući će i pažnju onih koji vole akustičnu glazbu. Naime »Acoustic Recordings 1998-2016« akustični je album i to dvostruki za kojeg je White odabrao 26 svojih pjesama nastalih u razdoblju od 1998. godine i debi albuma svog prvog benda, čuvenih The White Stripes, preko rada u sastavu The Racounters, pa do njegovog posljednjeg studijskog solo albuma »Lazaretto« objavljenog 2014. godine.

Budući da je White posljednjih dvadesetak godina sinonim za čvrsti i beskompromisni blues rock, njegovo okretanje nježnijoj akustičnoj strani samo po sebi privlači pozornost, a nakon preslušavanja albuma postaje jasno kako je White dobro učinio jer su do akustične srži ogoljene te pjesme dobile novo zanimljivo ruho pa bi sudbina ovog albuma mogla imati neke sličnosti s čuvenim »Unplugged« albumom grupe Nirvana nakon kojeg su mnogi koje je inače odbijala njihova buka i agresija, shvatili kako ti dečki i znaju svirati i imaju što za reći.

Lovac na novac

Također, budući da u prvom planu kod ovih pjesama nisu snažni gitaristički blues rock udari, više do izražaja dolazi Whiteovo umijeće sviranja gitare, pjevanje te, svakako, i tekstovi koji su u ovoj akustičnoj verziji razumljiviji no u White Stripes ili Racounters agresivnoj buci. Sukladno odabiru akustičnog pristupa glazbi White je kao temeljne izraze odabrao ono što najbolje ide uz gitaru, a to znači country, blues, folk i gitarističke balade kakve znamo još od zlatnih rock dana šezdesetih. Konačan rezultat je album vrlo ugodan za slušanje, a iako će biti onih koji će ga shvatiti kao dokaz da je i White lovac na novac, drugi pomisliti da je riječ o albumu koji premošćuje vrijeme između prethodnog studijskog odličnog albuma »Lazaretto« i nečeg novog, ipak ova velika kompilacija sa svojih punih devedeset minuta ima svog otkvačenog šarma, kao i njen autor.

Uz to White je i ovom prigodom ipak želio i nešto poručiti, a ne samo dati akustično ruho nekim svojim pjesmama. Učinio je to izborom pjesama koje nisu birane po hit potencijalu, već očigledno s ciljem da nam predstave i poetski rad autora pa smo tako dobili pregršt pažnje vrijednih ljubavnih pjesama poput nježne i pomalo romantičarski naivne »Apple Blossom«, male ode vjernosti »Never Far Away«, gorkih epizoda vezanih uz prekide veze o čemu govore »I’m Bound To Pack It Up« i odlična rockerska »Effect and Cause« te izvrsna »You’ve Got Her in Your Pocket« s White Stripes albuma »Elephant« iz 2003. godine koja odlično analizira opasnost neumjerene želja da se u vezi »posjeduje« partnera.

Akustična pjesmarica

U nizu pjesama White svjedoči i o svojoj već poznatoj ekscentričnosti, bolje reći želji da nikako ne prihvati život u malograđanskoj kolotečini o čemu sjajno govori predzadnja pjesma »Entitilement« objavljena pred dvije godine na njegovom posljednjem studijskom albumu »Lazaretto«, kao i razigrana »Hotel Yorba« u kojoj priznaje kako je možda ludo što razmišlja na pomalo djetinji način, ali baš će to i dalje činiti! U skladu s tim na svoju akustičnu pjesmaricu stavio je i niz veselih pjesama, od klasične country zezalice »It’s True That We Love One Another« rađena po uzoru na country muško-ženske duete duhovitih »svađalačkih« pjesama, preko »Honey, We Can’t Afford To Look This Cheap« kojom ismijava sve kojima je izgled na prvom mjestu pa do »I Guess I Should Go To Sleep« ili »Just One Drink« kojima blago propagira uživanje u alkoholu.
Ako na ovom vrlo dobrom albumu treba tražiti vrhunce onda su to svakako »Carolina Drama« grupe Racounters s albuma »Consolers of the Lonely« iz 2008. godine. Mračna priča o zlu droge koje uništava djecu jedne obitelji najduža je skladba albuma i teško koga može ostaviti ravnodušnim. Isti efekt ima završna »Want and Able« s albuma »Lazaretto« u kojoj o želji i mogućnosti da se učini ono što se želi govori kroz izmišljene likove koji se zovu Want i Able i stalno se svađaju oko toga što učiniti i kako. No, pravi je dragulj prekrasna »We’re Going To Be Friends« u kojoj oslikava prve dane školovanja i nezaboravne »najbolje prijatelje« pri čemu je zanimljivo je da mu je najbolja prijateljica djevojčica s kojom otkriva sve ono najvažnije što treba znati o mravima, crvima…

Sklonost ka countryju

U posljednje vrijeme prilično izražena Whiteova sklonost ka country zvuku osjeti se u najvećem broju pjesama ovog albuma pa je, primjerice, u »Effect and Cause« s albuma »Icky Tump« (2007) lako prepoznati zvuk koji su početkom sedamdesetih širili Gram Parsons i Rolling Stonesi, u »Never Far Away« folk motivi i gitara praćeni su glasom koji očigledno odaje posvetu folk pjesmama grupe Led Zeppelin, a »Apple Blossom« puno toga duguje Beatlesima. No, bez obzira na sve utjecaje, Jack White uvijek je prije svega Jack White pa je tako i na ovom albumu koji će kod pasioniranih diskografa najviše pažnju privući pjesmama koje do sada nisu objavljivane – »City Lights« koja se trebala naći na albumu »Get Behind Me Satan« još 2005. godine, ali je tek za ovaj album dovršena, te »Love is the Truth« koja se jednom pojavila u reklami za Coca-Colu.
Ukratko, ovim dvostrukim albumom Jack White uspješno je prešao put od eksplozivnog blues rocka do akustike, od pjesme »Sugar Never Tasted So Good« B-strane singla grupe White Stripes iz 1998. godine, pa do pjesme »Want and Able« objavljene pred dvije godine na njegovom posljednjem albumu »Lazaretto«. U 26 odabranih pjesama White se dotakao rada u sastavima White Stripes i Racounters te vlastitog solo rada, a izbjegao je samo dio karijere vezan uz The Dead Weather. Ponuđeno je dobro – sirovo i jednostavno – baš onako kakva akustična glazba i treba biti pa se može reći kako je ovim albumom Jack White dokazao onu staru istinu po kojoj su najbolje one pjesme koje se mogu svirati uz gitaru… bilo gdje.

Komentari

komentara