Stanku do pojave novog albuma američkog rock sastava My Morning Jacket itekako dobro popunjava »Uniform Distortion«, novi studijski album Jima Jamesa, pjevača i vođe spomenutog sastava.

Štoviše, u dosadašnjem kvalitetnim albumima prilično siromašnom dijelu godine, Jamesov album svakako spada u red ponajboljih ostvarenja, a uz My Morning Jacket fanove zasigurno će oduševiti i ljubitelje rocka stvaranog sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Naime, riječ je pažnje vrijednom retro rock albumu kojim je James odao počast nekima od rock heroja svog djetinjstva i puberteta, autorima i grupama koje su ga »natjerale« da 1999. godine i sam krene u čarobni svijet rocka.

Injekcija utjecaja

Na svu sreću odluku o oživljavanju prošlosti Jim James nije popratio obradama starih pjesama, već stvaranjem potpuno novih u koje je »ubrizgao« glazbene utjecaje nekih od svojih uzora pa smo tako na jednom mjestu dobili album koji kroz tekstove govori o Jamesovoj sadašnjosti i stvarnosti, a s glazbene strane pliva u vodama čvrstog rocka sedamdesetih kakav su tada, primjerice, svirali Neil Young i prateći mu sastav Crazy Horse ili pak grupe T. Rex, Rolling Stones, Led Zeppelin, Velvet Underground, The Stooges, Ramones, Buzcocks… Ako ste voljeli spomenute i slične grupe i autore, onda će vas »Uniform Distortion« oduševiti, a da bi bio što bliži zvuku tog doba James je svom trećem studijskom albumu s originalnim pjesmama namjerno dao »prljavi« zvuk nekadašnjih demo i snimki na kazetama u čemu su mu, dok je pjevao i svirao solo gitaru, sjajno pomagali Seth Kauffman na basu te Dave Givan na bubnjevima, a odličan doprinos dale su cure iz sjajnog LA folk trija Dear Lemon Trees svojim pratećim vokalima.

Manični ritam

Moćni zvuk sedamdesetih udara direktno u glavu već u prvoj pjesmi, odličnoj »Just a Fool« u kojoj niz a la T. Rex rifova te manični plesni ritam prati duhovitu Jamesovu ispovijed o tome kako on nije, kako mnogi misle, velika rock zvijezda već često »tek obična luda« koja ne razumije puno više od svoje publike. Sličnu priču o star sustavu slušamo i u još ritmičnijoj »You Get to Rome« koja ritmom zaziva boogie jednostavnost grupe Status Quo, a tekstom šalje poruku kako je, bez obzira na sve, uvijek u središtu pažnje zabava i uživanje. »Out of Time« je uspješna kombinacija čvrstog rocka, psihodelije i stoner rocka s još jednim samoironičnim zaključkom o svome mjestu u svijetu da bi se u pomalo sprignstinovski nostalgičnoj »Throwback« vratio u mladost kad su sve mogućnosti bile otvorene. Sve to postoji i danas, samo mi nismo više mladi, poručuje James da bi u nešto sporijoj i baladičnijoj »No Secrets« odao počasrt Georgeu Harrisonu kojem je prošle godine posvetio album obrada »Tribute To«.

 

Jim James

»Yes To Everything« ide u red ponajboljih jer se u zavodljivom plesnom ritmu i promjenama načina pjevanja lako uočava oponašanje Iggy Popa, Ramonesa, čak i Elvisa Presleya, a tekst je sjajno prisjećanje na nesputanu mladost kad svemu kažeš – da! Možda sam mogao postupiti drukčije, jer nikad ne znaš što je iza valova, trebao sam izbjeći neke stvari poput tebe, pjeva James potvrđujući i tim tekstom uspješnu komičnu stranu niza tekstova ovog albuma. Ipak, ni to duhovito prihvaćanje stvarnosti ne može sakriti tugu zbog prolaznosti vremena uočljivu u nizu pjesama, ponajviše u vrlo dobrom psihodeličnom blues rocku »No Use Waiting«, a kao suprotnost tome potom slušamo punkersku »Better Late Than Never« koja sa svojih 75 sekundi i ritmom zaziva Ramonese i Buzzcokse. Dio pjesama (»All in Your Head«, »Over and Over«) blizak je klasičnim hipi porukama o ljubavi i miru pri čemu je vrlo dojmljiva »Over and Over« koja jednostavnošću melodije i pop ozračjem zaziva hitove šezdesetih, a tekstom nadopunjuje čuvenu Dylanovu »Blowin’ in the Wind« jer postavlja pitanja dokle će čovjek ponavljati greške, voditi ratove i izazivati krvoprolića. Za oproštaj James čuva najnježniji trenutak albuma, lijepu »Too God To be True« obogaćenu soul i gospel ozračjem, ali ni slučajno patetičnu o čemu svjedoči i način pjevanja i zaključak o tome kako je nakon spoznaje o promašenoj ljubavi odlučio tu ljubav ostaviti u ovoj pjesmi te sam – nastaviti dalje.

Kreativan i nadaren

Relaksirajuće, opuštajuće, plesno, ritmično i s puno ljubavi prema glazbi, posebno prema nasljeđu rocka sedamdesetih godina, temeljne su odrednice vrlo dobrog albuma »Uniform Distortion« kojim Jim James potvrđuje svoju kreativnost i nadarenost zbog koje spada u najzanimljivije rock autore koji djeluju u ova prva dva desetljeća novog stoljeća.

Komentari

komentara