Juliana Hatfield, alt rock princeza devedesetih, posljednjih je godina – unatoč tome što već broji pedeset i prvu – vrlo aktivna. Najprije je 2017. godine objavila zanimljiv soloalbum »Pussycat« kojim se obrušila na Donalda Trumpa, potom je prošle godine objavila album obrada pjesama u djetinjstvu joj omiljene Olivie Newton-John te vinilno izdanje svog debitantskog albuma »Hey, Babe« iz 1992. godine, a sve to skupa sad je nadogradila početkom 2019. godine vrlo dobrim samostalnim studijskim albumom nazvanim »Weird«.

 

Njen već sedamnaesti studijski rad oduševit će sve koji vole gitaristički alt i indie rock devedesetih, dakle baš ono doba kad je Hatfield stvorila ime u rock svijetu. Jedanaest novih pjesama kreće se u okvirima trominutnih jednostavnih skladbi u kojima dominiraju gitare i bubanj, jednostavne i poletne melodije te njen vječno mladi glas.

 

Juliana Hatfield

Za razliku od prethodnog albuma omeđenog i određenog politikom, na ovom se radu Hatfield okreće ponajprije osvrtima na vlastito mjesto u suvremenom društvu pa tako u odličnoj uvodnoj »Staying In« pjeva o tome kako radije ostaje doma nego da izađe i bude shvaćena kao funkcionalno ljudsko biće – jer to ne želi biti! Tu ideju potom razvija u još boljoj »It’s So Weird« iz koje je nastao i naziv albuma i u kojoj kroz razgovor s bratom otkriva kako u svijetu koji je fokusiran da budeš »cool«, ona baš to ne želi! Taj buntovnički pristup ogleda se potom i u gotovo svakoj sljedećoj pjesmi pa tako u bržoj »Sugar« slušamo onu vječnu priču o tome kako se u vezi između dvoje ljudi često miješaju ljubav i mržnja, a »Lost Ship« je baladičnim tonom izraženo priznanje o tome kako nema ništa protiv toga da iz svijeta koji joj se ne sviđa, pobjegne u neke svoje psihičke i duhovne »privatne oceane«.

 

Sjajan gitaristički indie rock

Naravno, nije Hatfield zaboravila osvrnuti se i na suvremeno društvo koje nimalo ne cijeni što se ponajbolje vidi iz »Everything’s For Sale« koja jasno konstatira kako je sve na prodaju, a još je bolja – štoviše, možda i ponajbolja na albumu – punkerski i garage rock žestoka »Paid to Lie« koja zaziva i promjenu odnosa u suvremenom potrošačkom svijetu u kojem bogati postaju još bogatiji, a bolesni još bolesniji, kako pjeva Juliana Hatfield. Ljubiteljima fešti s ovog će albuma najdraže pjesme biti »All Right, Yeah« te »Do It to Music« koji svojim glam rock i brit pop pristupom garantiraju plesnu razigranost, a i pisane su, posebno završna »Do It to Music«, u slavu rock glazbe uz koju je Juliana Hatfield proživjela najbitnije stvari u svojem životu i bez koje ne bi bila ovo što jest.

Svakako će biti onih koji će reći kako »Weird« previše podsjeća na devedesete i kako nije baš odviše realno da 51-godišnja žena i dalje pjeva stilom i načinom na koji je to radila prije gotovo tri desetljeća. No, nedvojbeno je kako jedanaest novih pjesama nudi sjajan gitaristički indie rock koji ponekad dodiruje granice power popa, ali ni jednog trenutka nije dosadan, već svjež, poletan, energičan, plesan i razigran. Pa kad se tome doda i njen »forever young« glas, onda sve skupa, čak i kad su teme pjesama nešto tamnije, djeluje dovoljno privlačno da »Weird« poželimo čuti još jednom.

 

Plodna rock autorica

Juliana Hatfield rođena je 27. srpnja 1967. godine u gradiću Wiscasset, u saveznoj državi Maine i to u obitelji čije je podrijetlo vezano uz čuvenu obitelj Hatfield koja je nakon Američkog građanskog rata živjela u Zapadnoj Virginiji i bila u epskim i krvavim sukobima sa susjednom obitelji McCoy o čemu su snimani filmovi i jedna TV-serija. U glazbu ulazi 1986. godine osnivanjem grupe Blake Babies. Uzmu li se u obzir razni sastavi s kojima je Juliana Hatfield radila, Blake Babies, Some Girls, Juliana Hatfield Three, The Lemonheads – ovo je njezin čak 25. album u 32 godina rada po čemu spada u red najplodnijih rock autorica novijeg doba.

Komentari

komentara