Povratnički album grupe Kojoti najbolja je pozivnica za njihove koncerte. Sve što je odsvirano toliko je uvjerljivo, sirovo, iskreno i puno pravog iskonskog čvrstog rock ritma da je već nakon tri-četiri prve pjesme jasno kako se to što se čuje mora i vidjeti – uživo!

A to pak znači da njihov diskografski povratak do kojeg je došlo nakon preduge 21 godine itekako ima smisla! Štoviše, njihov četvrti studijski rad, prvi nakon davne 1998. godine objavljenog »Sex Disco Kung Fu«, njihov je najbolji, najzreliji i najdojmljiviji album.

S glazbene strane četrdesetak minuta svirke protječe u čvrstom i žestokom ritmu pravog starinskog rocka kakvog su u desetljećima iza nas svirali, primjerice, The Who, The Stooges, Rolling Stonesi, The Black Crowes… sve je puno energije koju stvara često vrlo dominatan bubanj Bobe Grujičića, sjajan bas Vanje Marina i gitara Davora Viduke, a sve je to upotpunjeno glasom Alena Marina koji djeluje sigurnije i agresivnije no ikad. Rhytam and blues starih majstora koje su voljele generacije šezdesetih, olujni blues rock s odličnim rifovima i solažama, funky zahvati okrenuti rocku, povremeni psihodelični i americana trenuci…. sve je to na bogatom jelovniku ovog albuma na čiji naslov je moguće odgovoriti kako možda sve i nije pod kontrolom jer su Kojoti jako razudani, ali koga briga za kontrolu uz ovakve rock udare i gromove!

Iskonski rock bend

Sjajnu rock glazbu idealno nadopunjavaju i odlični tekstovi kojim Kojoti također potvrđuju kako su pravi i iskonski rock bend, grupa kojoj je itekako bitno govoriti ne samo o sebi, već i o svijetu u kojem žive. Upravo stoga pola pjesama ovog odličnog albuma uronjeno je u stvarnost prema kojoj se Kojoti odnose vrlo kritički. Tako već u uvodnoj »Sram« kroz žestoki garažni rock s funky podlogom slušamo tekst »Ne vidim sretne ljude, ne vidim osmijeh. Ništa osim mene me ne raduje, a to mi se ne sviđa« koji je odlična kritika egoizma i totalne individualnosti, kao što i odlična »Mi ne pripadamo tu« već naslovom iskazuje temellnu poruku o nezadovoljstvo vremenom i mjstom u kojem se živi. Vrhunac te kritike ipak je duhovita i ironična »Evolucija ide u pogrešnom smjeru« sagrađena na opreci iznesenoj u želji da se pobjegne na selo jer su s nekih brda sišli ljudi koji nose odijela i imaju »sve veće glave, a praznina unutra, brišu nam povijest, kradu nam sutra«. Očigledno, evolucija je krenula unazad, a napretka će teško biti jer su »socijalne mreže pune usamljenih ljudi, nitko se ne smije i nitko se ne buni, tableta da zaspem i tableta da se budim.«

Osvrte na današnjicu nude i dvije pjesme u kojoj gostuju domaće rap i hip hop snage. U naslovnoj »Sve je pod kontrolom?« u izvedbi sudjeluje Kandžija koji je obogatio ovu odličnu pjesmu o sustavu koji kontrolira pojedinca kreditima i potrošačkim načinom života, a sličan vrlo kvalitetan doprinos u »Da li znaš moje ime?« daje Luka iz splitskih TBF majstora u pjesmi koja tekstom nedvojbeno zaziva kultnu Rolling Stones pjesmu »Simphaty for the Devil« jer je u obje pjesme glavni lik Sotona čije hvalisanje je u slučaju ove pjesme praćeno čvrstim rifovima i udarima ritam sekcije te splitskom ikavicom, bar u trenucima kad pjeva Luka.

Druga tema koju Kojoti obrađuju je, naravno, ljubav pri čemu su i na tom skliskom terenu izbjegli stereotipe pa u »Ljubav u kvaru« uz sjajnu vokalnu pratnju Ive Močibob slušamo pričlu o nezadovoljstvo vezom jer njihovoj ljubavi treba doktor ili mehaničar. Masni kortrljajući ritam idealan za ples i divljanje na koncertu u ovoj je pjesmi obogaćen i blues usnom harmoniku, a još korak bliže bluesu, pogotovo kad je riječ o tekstu, prilaze u odličnoj »Tuđe luke« u kojoj je kroz The Stooges žestinu oslikan lik čovjeka kojeg ne drži mjesto pa se i ne može vezati. Old school rock rifovi kao da su iz šezdesetih i početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća ušli ravno i na dojmljivu »Nova riječ« kojoj je glavna poruka kako mu treba nova riječ za volim te, jer ta riječ nije dovoljna da iskaže onoi što osjeća prema njoj. »Oprosti što te volim« najnježniji je trenutak albuma, ali je daleko od bilo kakve sporosti, zahvaljujući ne samo srednjem brzom ritmu, već i nizu divnih praštavih gitara pri čemu se izdvaja gostovanje Vave Simcicha koji svojom lap steel gitarom ovu hitoidnu pjesmu usmjerava k obalama americane.

Prekrasan dan

Za mnoge će, potpuno opravdano, vrhunac albuma biti »Prekrasan dan«, najkompleksnija skladba albuma u kojoj se rock mijenja sa psihodelijom, a tekstom se analizira prošlost i sadašnjost s porukom kako se ni s kim ne bi mijenjao za prošlost, djelomično i stoga što »nepravdu nikada nismo nijemo promatrali«. Pjesma koja počinje u tipično nježnoj i snenoj Lou Reed atmosferi nastavlja se u ritmičnu Rolling Stones buku prošaranu dodirima psihodelije, a sve je to dovoljno za stvaranje najkompleksnije skladbe albuma, idealne za završetak ove priče kojoj je točka na »i« akustična instrumentalna minijatura »Dan«, posvećena tragično preminulom Danu Divjaku, klavijaturisti u obnovljenim Kojotima, čovjeku kojemu je posvećen cijeli njihov sjajni povratnički album.

Dečki i cure s riječke rock scene

Izniman doprinos stvaranju albuma ove vinkovačko-zagrebačke grupe dali su dečki i cure s riječke rock scene. Bobo Grujičić briljantno svira bubnjeve na svim pjesmama, Vedran Križan svira klavijature na pet pjesama i prateći je vokal na jednoj, Iva Močibob prateći je vokal na sedam od deset pjesama, Leo Rumora javlja se kao back vokal u dvije, Vlado Simcich Vava sjajno svira lap steel gitaru u »Oprosti što te volim«, a sve skupa snimljeno je u kastavskom studiju GIS kod Mateja Zeca koji se još jednom potvrđuje kao vodeće ime za snimanje suvremenog rock zvuka.

Povratak je bio nužan

Iako je od diskografske pauze Kojota proteklo više od dva desetljeća, članovi sastava itekako su bli aktivni u drugim grupama kao što su Majke ili Kawasaki 3P, a najave obnove rada prvi su se put čule krajem 2016. godine. Na nagovor menadžera Dražena Gorete i podršku njihove izdavačke kuće Dancing Bear nastupili su 28. siječnja 2017. godine na čuvenom festivalu Brijačnica. Kvaliteta tog povratničkog koncerta bila je toliko uočljiva da je jednostavno vodila i do diskografskog povratka.

Komentari

komentara