Gostovanje američkog progresivnog metal benda Mastodon u Zagrebu jedan je od onih koncertnih trenutaka kad se i naša rock publika »spaja« ne samo na koncertna, već i na recentna diskografska zbivanja.

Naime, Mastodon je na turneji kojom promovira svoj novi, sedmi po redu, studijski album »Emperor of Sand« koji od pojavljivanja krajem ožujka ove godine privlači pažnju publike i kritike koje se uglavnom slažu oko procjene da je riječ o jednom od ponajboljih uradaka grupe koja je debi imala 2002. godine albumom »Remission«.

»Emperor of Sand«

Štoviše, drugi singl s ovog albuma, pjesma »Show Yourself«, došla je kao singl do četvrtog mjesta mainstream rock pjesama Billboardove ljestvice što je najviši plasman kojeg je grupa do sada ostvarila. Taj diskografski uzlet posljedica je činjenice što su u toj pjesmi poprilično ublažili svoj izraz i približili ga potrebama radijskog etera (ortodoksni fanovi to im neće oprostiti), dok su u ostalim pjesmama albuma ipak na tragu njihove prepoznatljive žestine, istina ne baš onakve kakvu pamtimo s početka karijere.

Konceptualni okvir

»Emperor of Sand« pažnju je privukao i konceptualnim okvirom vezanim uz pomalo fantasy, pomalo povijesnu priču o lutalici osuđenom na smrtnu kaznu i njegovim pokušajima da tu kaznu izbjegne. Ovaj okvir osmišljen je od strane svih članova grupe i to na temelju vlastitih iskustava vezanih uz teška trenutke koje su proživjeli tijekom posljednje dvije godine svjedočeći smrti bliskih prijatelja, čak i članova obitelji oboljelih od raka. Konkretno, supruzi basista i pjevača Troya Sandersa dijagnosticiran je rak, a majka gitarista Billa Kellihera nedavno je umrla od raka. Zbog svega toga teme smrti i preživljavanja temelji su većine pjesama koje metaforički govore o raku i kemoterapijama, a okvir izmišljene priče stvoren je istaknuo je Sanders, kako bi sve skupa imalo okvire priče, a ne bilo iskazano (pre)direktno.

MASTODON
Naravno, takva tematika nužno vodi do prevlasti motiva prolaznosti života što se uočava iz niza stihova. Takav pristup logičan je i s obzirom na njihov dosadašnji rad u kojem je bilo takvih konceptualnih epskih iskoraka i priča o astralnim putovanjima i smrti. Primjerice, njihov odlični album »Leviathan« temeljio se na čuvenom romanu Hermana Melvillea »Moby Dick«, a album »Crack the Skye« iz 2009. godine govorio je o carskoj Rusiji. U svakom slučaju Mastodon uvijek uz glazbu nude i zanimljivu priču, a da bi je ovog puta prenijeli u okvire čvrstog prog metala, stoner i hard rocka pomogao im je čuveni producent Brendan O’Brien (Pearl Jam, Stone Temple Pilots) koji je s njima radio na spomenutom albumu »Crack the Skye«. Ako mu je zadatak bio spojiti žestinu i melodioznost onda je u tome i uspio, a vjerni fanovi bit će oduševljeni svim pjesmama, osim možda već spomenute mainstreamu prebliske »Show Yourself«.

Za vojsku fanova

Uvodna »Sultan’s Curse« nosi u sebi podosta death metal pristupa, »Precious Stones« podsjeća na čvrsti progresivni rock sedamdesetih, a stihom »Don’t waste your time/If it’s the last thing that you do« nosi jednu od poruka albuma o tome kako je sve prolatno i nikako ne treba uludo trošiti vrijeme. »Roots Remain« uz horror ozračje nudi klasične HM solaže, »Ancient Kingdom« djeluje epski i melodramatično u pozitivnom smislu, »Clandestiny« osvaja moćnim ritmom kojem ne smeta ni robotski vocoder, a »Scorpion Breath« nudi gostovanje Scotta Kellyja, pjevača grupe Neurosis koji od 2004. godine i albuma »Leviathan« gostuje na svakom albumu Mastodona nesebično darujući svoju mračnu žestinu. Za kraj Mastodon ostavljaju »Jaguar God« u kojoj im pomaže gitarist Mike Keneally i koja u svojih gotovo osam minuta nudi smanjenje agresivnosti te još jednu za radijske programe pogodnu pjesmu koja u svom prvom dijelu možda neće sjesti onima koji vole samo Mastodon žestice, ali će zato u drugom dijelu doći na svoje. Sve u svemu Mastodon su stvorili još jedan album koji će zadovoljiti veliku vojsku njihovih fanova i koji će na koncertu biti još žešći i dojmljiviji.

Komentari

komentara