Svoj ionako značajan kultni status, američki indie rock sastav Mercury Rev bitno će ojačati nakon pojave njihovog novog, devetog po redu studijskog albuma, sjajne ploče »Bobbie Gentry’s The Delta Sweete Revisited«.

 

Pod kilometarskim nazivom krije se pravi mali glazbeni biser kojim ovaj danas tročlani sastav iz američkog grada Buffalo podiže jedan od najljepših i najemocionalnijih spomenika povijesti rock glazbe. Naime, Mercury Rev obradili su u cijelosti album »The Delta Sweetie« kojeg je davne 1968. godine objavila američka country/folk pjevačice Bobbie Gentry, popularna krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Štoviše, u povijesti country i rock glazbe Gentri (pravo joj je ime Roberta Lee Streeter, rođena je 1942. godine u gradiću Woodland u Mississippiju) ulazi kao jedna od prvih kantautorica, pjesnikinja koje su na sjajan način koristile glazbeno i literarno folk nasljeđe Juga te stvarale vlastite pjesme. Najveći uspjeh Gentry je ostvarila 1967. godine mračnom country baladom »Ode To Billi Joe« koja je čak četiri tjedna bila broj jedan u SAD-u. Pažnju je privukla i s nekoliko albuma, ali usprkos uočljivoj vrijednosti većeg uspjeha ipak nije bilo, što zbog toga što je bila žena, što stoga što se izražavala kroz okvire country i folk izraza koji su tada u već uznapredovalom ozračju psihodelije i rock žestine bili itekako podcijenjeni. No, proučavatelji povijesti country glazbe itekako su cijenili njen rad, a među njiima su – na svu sreću – bili i članovi grupe Mercury Rev.

Ljepotica s Delte

Jonathan Donahue (gitare i vokal), Sean »Grasshopper« Mackowiak (gitare, keyborads, klarinet) i Jesse Chandler (keyboards, piano, flauta) iz njenog nevelikog, ali svake pažnje vrijednog opusa odabrali su drugi studijski album, ploču »The Delta Sweetie« (Ljepotica s Delte) kojom je Gentry pred punu 51 godinu progovorila kroz niz svojih pjesama i pet obrada o svom djetinjstvu i odrastanju u Chickasaw okrugu gdje je kod bake i djede živjela do 13. godine kad se odselila majci u Kaliforniju. Svoja sjećanja Bobbie Gentry uobličila je u stihove koji slijede tradicionalan način pisanja pjesama toga kraja utemeljen na kolokvijalnom govoru i ritmičnom ponavljanju nekih stihova te svemu tome dodala svoj stil i sposobnost uočavanja malih, a tako bitnih pojedinosti stvorivši nježnu i produhovljenu zbirku stihova i glazbe kojima je oživjela svijet svog djetinjstva na američkom ruralnom Jugu. Album, na žalost, nije privukao veću pažnju i na Billboardovoj ljestvici došao je najviše do tek 132. mjesta, a u Europi je bio gotovo pa nezamijećen.

MERCURY REV

I da nije bilo Mercury Rev trojke, i danas bi za njega znali samo glazbeni sladokusci. Ovako je zanimanje za rad žene koja danas svojevoljno živi u komuni udaljenoj dva sata vožnje od farme na kojoj je odrasla, bitno uvećano, a da bi odjek bio što širi, Donahue i ekipa odlučlili su se na još jedan ustupak kojim potvrđuju svoju ozbiljnost i ljubav prema glazbi. Naime, niti jednu od 12 snimljenih pjesama ne pjeva Jonathan Donahue, već to čine pomno odabrane gošće, mahom poznate i priznate pjevačice, koje su svoj zadatak sjajno odradile pa slušatelj dobija iznimno skladnu cjelinu u kojoj odlične tekstove pjevaju sjajni vokali, a sve to uokvireno je bogatom glazbenom podlogom, pravim melodramatičnim i pomalo filmskim zvučnim zidom tipičnim za glazbu sastava Mercury Rev. Naravno, u odnosu na originale koji su bili utemeljeni na instrumentima tipičnim za country i blues glazbu, ponajprije akustičnim gitarama, zvuk ovog revisited albuma daleko je složeniji, puniji, raznovrsniji i bogatiji čime su i same pjesme dodatno dobile na vrijednosti.

Opasna religija

U uvodnoj »Okolona River Bottom Band« slušamo kako Norah Jones pjeva o tradicionalnoj južnjačkoj fešti gdje se uz zabavu gleda i tko koliko ima, da bi potom u »Big Boss Man« Hope Sandoval, pjevačica grupe Mazzy Star, sjajno otpjevala stihove u kojima se u priči o crnkinji koja radi na polju isprepliću motivi erotike i teškog socijalnog stanja. Sjajna je i »Parchman Farm«, pjesma o muškarcu koji se napio i ubio ženu, a odlično je izvodi nizozemska glumica i pjevačica Carice van Houten, širem krugu poznatija kao opasna čarobnica Melisandre iz serije »Igra prijestolja«. Francuska pjevačica Laetitia Sadier, znana po radu u britanskoj avant pop grupi Stereolab, sjajno je izvela »Mornin’ Glory«, nježnu baladu kojom se opisuje sreća mlade majke koja jedva čeka da joj se dijete probudi, a toj temi materinstva okrenuta je i lijepa »Jesseye ‘Lizabeth« u kojoj Phoebe Bridgers koja upravo oduševljava albumom »Better Oblivion Comunity Center«, sjajno izvodi priču o majci koja nastoji utješiti dijete zbog suza nastalih iz tko zna kojeg razloga. Naravno, ovi nježni, dirljivi i dojmljivi stihovi praćeni su bogato orkestriranom, pomalo filmskom glazbom.

BOBBIE GENTRY

No, uz ljepotu i nježnost, Bobbie Gentry itekako je znala uočiti i negativne strane života na Jugu, a Mercury Rev to itekako znaju ponoviti, štoviše i pojačati. Tako je sjajna »Sermon« u izvedbi country odmetnice Margo Price odlično pogođena priča o negativnom i opasnom utjecaju religije na Jugu, pri čemu su u prvom planu klavijature koje stvaraju prijeteća podlogu koja na trenutke namjerno podsjeća na Doorse i »Riders on the Storm«. Slična po tom mraku joj je odlična izvedba kultne Nashville Teens pjesme »Tobacco Road« koju slušamo u verziji norveške pjevačice Susanne Sundfor koja izvrsno prenosi priču o siromaštvu i odrastanju na Jugu, da bi potom u »Refractions« bostonska folk pjevačica Marissa Nadler uspješno prenijela slušatelju priču o jednom ružnom snu. »Courtyard« uz gostovanje poznate engleske pjevačice Beth Orton koja spaja folk i elektroniku, divna je ljubavna pjesma o neostvarenoj ljubavi, a završni trenutak albuma, ujedno i jedina pjesma koje nema na verziji originalnog albuma, je čuvena »Ode to Billie Joe« koju maestralno izvodi legendarna Lucinda Williams koja je s područja akustičnog folka podiže na pijedestal bogate i raznovrsne americane, dodajući joj uočljive elemente bluesa i rocka.

Nedvojbeno, oživljavanje albuma »The Delta Sweetie«, jednog od zaista velikih albuma rock povijesti kojeg je premalo ljudi čulo, velik je doprinos čuvanju rock povijesti i razvoju rocka te, naravno, već sada jedan od najboljih albuma 2019. godine. Ovim su albumom Mercury Rev podigli spomenik ne samo Bobbie Gentry, već i samima sebi.

Gošće sa svih strana svijeta

Mercury Rev gošće su probrali sa svih strana svijeta. Uz prevladavajuće Amerikanke (Norah Jones, Hope Sandoval, Margo Price, Phoebe Bridgers, Lucinda Williams…) tu su i Nizozemka Carice van Houten, Francuskinja Laetitia Sadier, Norvežanka Susanne Sundfor te Engleskinje Beth Orton i Rachel Goswell, ali najneobičnije gostovanje je ono Vashti Bunyan, engleske pjevačice koja je djelovala kad i Bobbie Gentry te se, razočarana neuspjehom, već sedamdesetih povukla sa scene. I nju su Mercury Rev vratili!

Suvlasnica Phoenix Sunsa

Priča o životu i uspjehu Bobbie Gentry ima nekoliko tipičnih američkih epizodica idealnih za film. Nedugo po njenom rođenju njeni se roditelji rastaju, a brigu o djevojčici preuzimaju baka i djed koji je beskrajno vole i omogućavaju joj presretno djetinjstvo na njihovoj farmi u Chickasawu. Maloj Roberti samo je sedam godina kad njena baka mijenja jednu od svojih krava za susjedov klavir na kojem buduća Bobbie Gentry sklada svoju prvu pjesmu – »My Dog Sergeant Is a Good Dog«. U trinaestoj godini odlazi živjeti k majci u Kaliforniju i tamo će se i ozbiljnije početi baviti glazbom. Kao zanimljivosti svakako treba istaknuti i to da je 1968. godine nastupila na Sanremu i zauzela deveto mjesto, kao i to da je niz godina bila jedna od suvlasnica čuvenog NBA košarkaškog tima Phoenix Suns.

Komentari

komentara