Kao da nisam iz ovog vremena/ I ovom mjestu više ne pripadam/ Al’ se dobro snalazim – pjeva Tamara Dorčić u »Vremenskom putniku«, posljednjoj pjesmi »Elektrik instinkta« trećeg albuma riječke grupe Moskva.

Spomenuti stihovi idealno opisuju glazbu koju su dečki (Vladimir Tomić – gitara, Kruno Kukuljan – bas, i Ivan Ujević – bubnjevi) i Tamara Dorčić na zbirci od deset novih pjesama koju će svaki istinski ljubitelj rocka proglasiti nedvojbeno njihovim najboljim albumom, jačim, žešćim i puno rokerskijim no što su to bili »Poligraf« i »Lovesexdistortion«.

Retro štih

Naime, na trećem albumu spomenuta riječka rock četvorka odlučila je zaorati retro rock brazdu i to onu vezanu uz blues i hard rock sedamdesetih, a učinili su to vrlo dojmljivo s nizom odličnih gitarističkih solaža, moćnom pratnjom ritam sekcije te vrlo dobrim vokalom što u konačnici donosi 40-ak minuta čvrstog rocka koji će itekako zadovoljnim učiniti rock tradicionaliste, odnosno sve one koji vole, primjerice, magiju Led Zeppelin glazbe, odnosno Black Sabbath ili Deep Purple solaže kakve su stvarali Tony Iommi i Ritchie Blackmore. No, uz taj prevladavajući retro štih Moskva nudi i natruhe psihodelije te kod mlađih ljubitelja rocka omiljene distorzije i agresivnost koja je odraz novog rocka koji vlada od devedesetih i kojeg su dečki i cura iz Moskve generacijski sljedbenici.

Naslov »Elektrik instinkt« pravopisno je (sa stajališta engleskog jezika) pogrešan, ali jasno ukazuje na promjenu njihovog dosadašnjeg stila i okretanja žestokom zvuku električne gitare, a tome je bio okrenut i način stvaranja albuma. Kako piše na omotu, album je snimljen uživo u bivšoj tvornici Torpedo i to od 3. do 10. kolovoza 2016. godine, a za uspješno »prebacivanje« sirovog, strasnog i moćnog Moskva zvuka na format CD-a velike zasluge ima Matej Zec, jedan od ponajboljih (ako ne i najbolji!) hrvatskih rock producenata koji se ovog puta dokazao i »hvatanjem« energije i siline svirke uživo koja zvuči jako dobro pa je ovaj album, iako ga moramo smatrati studijskim, najbolja moguća pozivnica za koncerte grupe. Jer ako ovako zvuče uživo, onda to treba pogledati.

Što nas na albumu čeka zorno pokazuje već prva pjesma, moćna »Ništa nije veće od nas«, rock himna ljubavi u kojoj je lako prepoznatljiv rif i ritam velikog Doors hita »Roadhouse Blues« kojeg su na svom posljednjem studijskom albumu obradili i Deep Purple, ali Moskva verzija je originalnija i dojmljivija. U tom stilu brze hard rock blues rock vožnje slijede potom i »Reci mi sve«, »Predivni kaos«, »Sretan kraj«, »Sve kako želim«, »Elastični dani« i »Možda je ljubav«, dok »Soba« nosi dodire s funk rifovima, a završne »Zadnji ples« i »Vremenski putnik« od žestine ostalih pjesama razlikuju se psihodeličnim ozračjem i povremenom baladičnošću koja ipak ne znači smirenje jer je za Mosku na ovom albumu ipak najbitnije biti što žešći u zadanim blues hard rock okvirima.

Renesansa

Te okvire grupa, točnije Vladimir Tomić kao glavni tekstopisac, slijedi i kad je riječ o tekstovima koji su, slično uzorima iz sedamdesetih, često na razini apstrakcije, odnosno impresionističkih vinjeta pri čemu Tomiću nimalo posao ne olakšava činjenica da stihove mora pisati, budući da ih izvodi pjevačica, u 1. licu ženske jednine. No, uz sve te manjkavosti znaju se povremeno naći jednostavni, a opet efektni i jasni stihovi poput onog citiranog na početku teksta, ili dojmljivo optimističnog »Sutra je tu samo zbog mene« iz pjesme »Sve je kako želim«. Naravno, ljubav između muškarca i žene u svojim najrazličitijim oblicima i nijansama temeljna je odrednica gotovo svih stihova pri čemu je, za razliku od prečeste domaće ljubavne gubitničke poezije, u prvom planu optimizam koji je možda ponajbolje lirski izražen u pjesmi »Predivni kaos« koja nudi poruku kako je od mira i kontrole bolji ljubavni kaos i nesigurnost.

Nedvojbeno »Moskovljani« iz Rijeke napravili su vrlo dobar rock album i upotpunili bogatu ovogodišnju ponudu riječke rock scene koja je, a do još nismo došli ni do polovice godine, ponudila sušateljstvu toliko dobrih albuma da se slobodno može govoriti o renesansi riječkog rocka. Bitan doprinos retro rock albumom dala je u toj renesansi i Moskva.

 

Komentari

komentara