Sudeći po desetom studijskom albumu grunge rock pionira iz američkog Seattlea, sastava Mudhoney, skori posjetitelji njihova koncerta u Zagrebu 24. studenog u Močvari moći će itekako uživati u sirovom garažnom rocku.

Naime, unatoč »elektronskom« nazivu, »Digital Garbage« pravi je glasni i gnjevni rock album kojeg će rado slušati svi koji vole garage i grunge rock žestinu, buntovništvo i spremnost da se bez uvijanja krizitira sve ono što nije dobro. Nije to ništa novo jer su Mudhoney u svih trideset godina dugoj nazočnosti na svjetskoj rock sceni imali takav stav, ali je ipak dobro uoči njihovog zagrebačkog nastupa čuti kako u Armu i ekipi ima još itekako puno energije i žestine, a još je bolje da su nakon (pre)dugih pet godina stanke i albuma »Vanishing Point« ponudili svojim fanovima novu zbirku gnjevnog garažnog rocka.

Vjera u rock

Jedanaest novih pjesama nudi sve ono po čemu su Mudhoney postali veliki i zahvaljujući čemu su baš oni prije svih velikih Seattle grunge rock sastava počeli vraćati vjeru u rock. To pak znači da u klasičnoj rock postavi basist Guy Maddison i bubnjar Dan Peters čvrsto drže brzi i agresivni ritam na kojeg gitarist Steve Turner »lijepi« rifove i tek povremene solaže, a sve to u cjelinu veže svojim jakim glasom pjevač Mark Arm. Kontrolirana buka i gnjev obojen cinizmom i sarkazmom pretočeni su u žestice idealne za klupske koncerte, a uz moćne rifove, manični ritam i navijačkim plemenima bliske refrene idealne za zborno pjevanje, posjetitelji će moći uživati i u ispucavanju gnjeva upućenog prema mnogočemu što danas nije dobro.
Naravno, Arm pjeva o svojoj, dakle američkoj stvarnosti, ali se u njoj mogu prepoznati svi koji su dio svijeta Zapada. Kao i u nekim ranijim prilikama Mudhoney su i ovog puta vrlo kritični prema onima koji kršćanstvo koriste za zaradu, a na ovom albumu o tome govore čak tri pjesme – »21st Century Pharisees« ismijava sve one dvolične »sluge Božje« koje se ne ponašaju po postulatima religije koju propovjedaju, »Prosperity Gospel« kritika je svih koji se bogate bez morala sa sjajnim na Bibliji utemeljenim stihom koji glasi »Ako imaš novca, dozvolit će ti da devom prođeš kroz ušicu igle«, a najbolja i najciničnija je »Messiah’s Lament« u kojoj progovaraju sa stajališa Isusa koji se sa zgražanjem pita što se to sve danas čini u njegovo ime.

Aktualne teme

Dotaknuli su se Mudhoney i mnogih drugih tema. Tako je odlična uvodna »Nerve Attack« slika čovjeka današnjice koji je konstantno na rubu živčanog sloma, dojmljiva »Paranoid Core« s djelićem Led Zeppelin hita »Rock and Roll« ismijava teorije zavjere, posebno one koje stižu iz krugova desnih političara, a mračna i žestoka »Please Mr. Gunman«, s blagim prisjećanjem na Stooges klasik »I Wanna Be Your Dog«, njihov je osvrt na prečesto masovno nasilje i ubojstva po američkim školama i crkvama. Za mnoge će vrhunac albuma biti Farfisa orguljama ukrašena te na punk i New Wave oslonjena »Kill Yourself Live« u kojoj s puno sarkazma udaraju po društvenim mrežama i grozoti u koju su se pretvorili. »Ubij se uživo i bit ćeš u središtu pažnje, imat ćeš najviše lajkova. Bit ćeš mrtav, ali ćeš zauvijek živjeti u svijetu digitalnog smeća«, pjeva Mark Arm u pjesmi iz koje je izvučen i naslov albuma »Digital Garbage«.
Mudhoney
Sve loše što misle o tipičnom čovjeku današnjice Mudhoney su iskazali u masivnim i teškim rifovima prepunoj »Hey Neanderfuck« u kojoj negativca ne imenuju iz jednostavnog razloga što je jako puno onih koji poput Neanderfucka žive krajnje egoistično i bezosjećajno pa mu se Arm i obraća s puno psovki i uvreda. No, takav svijet ne može završiti dobro pa u »Night and Fog«, u kojoj Arm glasom podsjeća na Jima Morrisona, slušamo u mračnom ozračju nešto sporije pjesme horror priču o opasnosti koja dolazi, možda i o Morrisonovim »ubicama s ceste« iz kultne »Riders on the Storm«. Ono što će se takvom svijetu najvjerojatnije dogoditi je iščeznuće o čemu odlično govori predzadnja »Next Mass Extinction« u kojoj nakon blues harmonike u uvodnom dijelu slušamo Black Sabath rifove i mračne Armove poruke: »Pri narednom nas masovnom istrebljenju nitko neće zamijeniti, a bit ćemo zamijenjeni – ničim« I baš zato u završnoj skladbi ovog odličnog rock albuma, temi »Oh Yeah«, Arm kroz himničnu rock žesticu idealnu za kraj albuma, ali i koncerta, pjeva o tome kako želi pobjeći što dalje od svega ovoga.

Moćni i sirovi

Nedvojbeno, »Digital Garbage« je zbirka žestokog rock gnjeva prepuna moćne i sirove glazbe, crnog humora, sarkazma i ironije. Najpolitičniji i najgnjevniji Mudhoney album prepun je maničnih rifova koji odmah diže sa stolice i tjeraju na gibanje pa će itekako dobro biti ovaj visokoenergetski garage punk rock čuti u Močvari.

Značajan dio rock prošlosti

Iako je grunge dao grupe kao što su Nirvana, Pearl Jam, Alice in Chains koje su komercijalno daleko uspješnije od grupe Mudhoney, upravo uz njih mnogi opravdano vežu prve korake glazbenog pravca koji je početkom devedesetih oživio rock glazbu i vratio je u vrhove svjetskih top ljestvica. Štoviše, pojam grunge prvi je upotrijebio upravo Mark Arm, a kasnije ga je preuzeo Bruce Pavitt, osnivač diskografske kuće Sub Pop, i od njega stvorio pojam koji se koristi za naziv novog glazbenog pravca, iako je u početku bio tek odrednica za glazbu koju je stvarala grupa Green River u kojoj je Arm bio pjevač, gitaristi su bili Steve Turner i Stone Gossard, a basist Jeff Ament. Po raspadu ove grupe Arm i Turner osnivaju Mudhoney, a Gossard i Ament Mother Love Bone iz koje će nastati Pearl Jam. Dakle, u Močvari ćemo krajem studenog svjedočiti itekako značajnom dijelu rock prošlosti.

Komentari

komentara