Lijepo je i dobro da je Nikolina Tomljanović, nekadašnja članica znanog riječkog ženskog vokalnog sastava E.N.I., odlučila raditi po svom jer je njen debitantski album »Put po mom« baš ono što je hrvatskoj pop glazbi trebalo – zbirka jednostavnih i melodioznih skladbi otpjevanih odličnim senzualnim vokalom te obogaćena glazbenom pratnjom koja uspješno, ali ne preduboko, zalazi na country teritorij.

Konačan rezultat je ugodan i vedar album koji, čak i kad govori o boli i ljubavnim porazima i patnji, nudi vedrinu, optimizam i puno, puno pozitivne energije pa već i po tome predstavlja malu neobičnost na domaćoj pop/rock sceni.

Nikolina Tomljanović/Foto Kristina Barišić

Nikolina Tomljanović/Foto Kristina Barišić

»Put po mom« ide u red onih albuma na kojima su sve pjesme ljubavne, čak i one poput odlične »Neponovljivo« gdje se ljubav direktno ne spominje, ali je iz teksta jasna poruka kako je kraj samo početak nečeg novog te kako i nakon loših dana i poraza treba krenuti dalje jer je život nešto neponovljivo i nema smisla propuštati ga. Ova pozitivna self help poruka praćena je vedrom melodijom koju prati poskočni country ritam, a taj pozitivan odnos prema životu uočljiv je i u pažnje vrijednoj »Sentimentalno« u kojoj Nikolini Tomljanović majstorski pomaže Sandro Bastijančić pa zajedno uz blagi dodir latino zvukovlja poručuju kako će baš uz ritam te sentimentalne pjesme ljubav opet doći. Taj pozitivan odnos prevladava i u pjesmama koje govore o ljubavnim jadima koje bi mogao prekinuti povratak voljene osobe poput uvodne »Budi tu« ili nježnije »Trebao si me voljeti«, a nešto je slabije uočljiv u pravim ljubavnim pop baladama poput »Daleko« te još i više »Što je bilo, bilo je« i »Mostovi« koje obje potpisuje Mia Dimšić i kroz koje se šalje poruka kako je najbolje na kraju veze pamtiti ono lijepo i dobro što je bilo.

Jednostavnost i snaga ljubavi

Sva jednostavnost i snaga ljubavi uočljiva je u odličnoj, pomalo dilanovskoj »Volim te« koju ukrašavaju odlične violine Maje i Nataša Veljak te jednostavan, a tako efektan stih po kojem »ljubav počinje kraj tebe«. Slična po raspoloženju, ali znatno bliža power pop granicama je odlična »Bit će sve u redu«, još jedna u kojoj Nikolini pomaže Sandro Bastijančić čiji se utjecaj osjeti ne samo pri pjevanju, već i prevlasti gitarističkog zvuka tipičnog za Bastijančićev i En Face pristup glazbi. Devet pjesama debi albuma Nikoline Tomljanović nadograđene su i obogaćena s dva zaista odlična bonusa – »Pokloni mi zagrljaj« sjajna je božićna pjesma koja kroz brzi country ritam idealan za ples i zabavu te stihovima koji sjajno prenose atmosferu zime daleko nadilazi uobičajene i najčešće dosadne božićne pjesmuljke, a završna »Nije vrime sve izličilo« izvedena uz Ivana Županovića i Calypso, odličan je rasplesani starinski rock and roll koji tekstom zaokružuje ono što je iz prethodnih tekstova jasno – ne može vrijeme sve izliječiti, ali treba pamtiti ono lijepo i ići dalje. Klasični rock and roll završetak jasno pokazuje kako Nikolina Tomljanović uz country ima preduvjete i za ovu vrstu rock glazbe pa je to možda i najava budućnosti?

 

Fantastični suradnici

No, bude li ona vezana i uz neki drugi glazbeni izraz, nedvojbeno je da će ex E.N.I. Nikolina svojim sjajnim glasom odraditi dobar posao, a da u slučaju ovog albuma to također bude tako, pobrinula se ekipa znanih glazbenika od kojih svakako valja spomenuti one koji su dali najveći doprinos da »Put po mom« bude pažnje vrijedan album. Kad se pogledaju imena, onda i nije čudno da je sve ispalo tako dobro. Jer, među suradnicima, a to znači glazbenicima, aranžerima i producentima su imena kao što su Neno Belan, Robert Funčić, Matej Zec, Vedran Križan, Davor Rodik…

 

Komentari

komentara