Iščekivanja su bila u najmanju ruku velika, a rezultati su – bar za one malo iskusnije – očekivani.

Naime, prvo posthumno izdanje do sada neobjavljenih Princeovih pjesama ponudilo je istodobno potpuno oprečne osjećaje: s jedne strane oduševljenje zbog zaista sjajne naslovne pjesme i solidne druge pjesme »I Am« te razočarenje zbog preostale tri pjesme EP-ja »Deliverance« koji od svojih ukupnih 16 minuta nove Prince glazbe nudi nešto manje od osam minuta zadovoljstva dok je iz preostalog materijala potpuno jasno zašto Prince te »pjesme« (u stvari tek skice budućih skladbi) nije nikada objavio.

Neke stvari nisu za objavu

Ovakav se ishod mogao očekivati iz jednostavnog razloga što nas povijest rock glazbe uči kako je smrt svakog velikana, pa čak i manje bitnih izvođača, značila svojevrsno lešinarenje nad njegovom ostavštinom, odnosno objavljivanje svega i svačega – od izuzetnih pjesama kod kojih nije jasno zašto do sada nisu objavljene pa do do besmislenih otpadaka studijskih snimki uvježbavanja,  usviravanja ili svirke za vlastiti gušt.
Reuters
Pri iskorištavanju ostavštine preminulih rock autora i izvođača takvi su postupci česti, a taj je nesklad posebno izražen u onim slučajevima kad se glazbenim nasljeđem određenog autora krenu baviti oni koji nemaju pravo na njegovu ostavštinu, ali su u posjedu originalnih snimaka.

Lovac na novac

Upravo to slučaj je s EP-jem »Deliverance«, a glavni lovac na novac ovog je puta Ian Boxhill ,trinidadski producent koji je radio s Princeom na albumima »Musicology« (2003.) i »3121« (2006.). Na EP-ju »Deliverance« zabilježenih pet pjesama nastale su u razdoblju od 2006. do 2008. godine i navodno su se trebale naći na albumu »3121«, a budući da je Boxill sudjelovao u njihovoj izradi zadržao je snimke i odlučio ih, unatoč  protivljenju Universal Music Group koja ima pravo na Princeovu ostavštinu, objaviti godinu dana nakon Princeove smrti. Učinio je to za nezavisnu diskografsku kuću RMA iz Vancouvera, a UMG je, logično, najavila tužbu pa će o zakonitosti Boxillovog postupka očigledno biti još itekako puno rasprava. No, ono što je ljubiteljima glazbe, posebno Princea kako zaista iznimnog autora, bitno je to da je EP »vani« i da nudi novu glazbu ovog genijalca.
A uvodna, ujedno i naslovna pjesma, zaista nudi razloge za zadovoljstvo. »Deliverance« je prava Princeova soul/blues/rock/gospel pjesma u kojoj ovaj čarobnjak iz Minneapolisa potvrđuje svoje južnjačko podrijetlo (djedovi i bake s očeve i majčine strane živjeli su u Louisiani) sjajno kombinirajući spomenute glazbene izraze i pretvarajući ih u skladnu cjelinu kojom dominira njegov vokal i izuzetna gitara, a sve to znalački u ovoj religijskoj pjesmi nadopunjuju back vokali i gudači. Južnjačko gospel slavlje nakon uvodne »Deliverance« pretače se u pažnje vrijedan rock funk u drugoj pjesmi »I Am« koju u još rockerskijoj verziji ponavlja na kraju EP-ja podsjećajući nas kako mu je funk bio čest izbor. I tu je i kraj kvalitete ovog posthumnog EP-ja. Naime, preostale pjesme (»Touch Me«, »Sunrise Sunset« i »No One Else«) tek su skice za ono što su trebale biti, a njihova nedovršenost uočljiva je i iz nedovoljne kvalitete snimki, kao i iz činjenice da u niti jednoj od njih nema ni pravog uvoda ni pravog završetka što nije smetalo Boxillu da ih objavi.

Očigledno lešinarenje

No, to očigledno lešinarenje ipak ostaje u sjeni dvije svake pažnje vrijedne uvodne pjesme, posebno naslovne koja bi se mogla naći i na nekom od starih greatest hits Princeovih albuma. Nedvojbeno, Princea će se, kao i sve prerano umrle glazbenike, iskorištavati. Lako je moguće da će i Prince, kao i njegov veliki uzor Jimi Hendrix, doživjeti bezbrojna nova izdanja, tim više što su njegovi nasljednici već objavili javnosti kako su sačuvane na stotine je još neobjavljenih i nedovršenih snimaka Princeova rada. Nadajmo se da će u toj bogatoj ostavštini biti još pjesama poput »Deliverance« i »I Am« te da će brojna Princeova sljedba imati još brojnih prilika za uživanje. Prince je mrtav. Živio Prince.

Komentari

komentara