Punk je malo ostario, ali nije mrtav! Nema drugog zaključka osim ovog nakon preslušavanja devetog studijskog albuma kalifornijskih punkera Rancid čiji »Trouble Maker« nudi sve ono po čemu je ova grupa postala poznata i omiljena kod ljubitelja ove vrste glazbe – kratke jednostavne pjesme pune energije i ritma, agresivne rifove i minijaturne solaža, udare bubnjeva i pratnju basa koji sve drže u stanju stalne napetosti, himnično punk pjevanje, te najčešće pljuvačke tekstova otpjevan (bolje reći izvikane) na taj »mrzim te« način.

Naravno, pjevač i gitarst Tim Armstrong (1965) i basist Mat Freeman (1966) koji su 1991. godine kao već zreli punkeri osnovali Rancid, itekako su svijesni prolaznosti, ali su isto tako čvrsto riješeni da ostanu vjerni glazbi koja je za njih ne samo zvuk, već i način života.

Nota nostalgije

O tome govori nekoliko pjesama ovog albuma, a najdirektnije je iskazano u »I Kept a Promise« u kojoj se obraćaju svojim fanovima i poručuju kako su održali obećanje da će ostati punk forever. Slične ideje iznosi i odlična »Ghost of A Chance« s direktnom porukom kako ni starost ne može ubiti snove – »You never grow too old to dream« – a na tom su tragu isto tako energične i s olujom bubnjeva i ritmične buke idealne za koncerte u punk klubovima »An Intimate Close Up of a Street Punk Trouble Maker« te »Make It Out Alive«. No, kako godine ipak čine svoje na ovom albumu najveći je broj pjesama s direktno ili indirektno iznesenom notom nostalgije, a zanimljivo je da tu liniju sjećanja na prošlost slijedi i glazba pa se uz punk čuju i poneki drugi glazbeni pravci, a vokali i gitare znaju imati onaj stari štih prošlosti.

rancid

Tako u »Telegraph Avenue« oponašajući malo zvuk grupe The Clash, pjevanje Joea Strummera i gitarističke solaže Sex Pistolsa, odaju počast nekadašnjim buntovnicima i punk glazbenicima iz dijela Kalifornije zvanog Bay Area (San Francisco, San Jose, Oakland…), u »Buddy« se sjećaju svog odrastanju u gradiću Albany, dijelu tog prostora. »Farewell Lola Blue« je sjećanje na to kako je bilo lijepo imati dvadeset i dvije godine, »I Got Them Blues Again« odavanje je počasti bluesu koje se, naravno, pretvara u punk, a odlična »Bovver Rock and Roll« sjajnim rifom i ritmom vuče na sedamdesete i energiju kakvu su isporučivali Stonesi, Status Quo ili Slade. No najbolja od ovih nostalgičnih pjesama nedvojbeno je »Say Goodbye to Our Heroes« posvećena svim pionirima punka i sjećanju na njih što je izneseno kroz himnični spoj punka žestine i glam rock melodizonosti.

Direktna kritika

Naravno, nisu Rancid odustali ni od direktne kritike svega što im se ne sviđa pa je tako »All American Neighborhood« žestoka devedesetak sekundi duga kritika brojnih negativnosti američkog društva, uvodna svega 58 sekundi »Track Fast« ne samo da je, kako joj ime kaže, jako brza, već i govori kako je sve oko nas prebrzo, a jedina ska pjesma albuma, zaista odlična »Where I’m Going«, ne samo da podsjeća na ska punk bend Operation Ivy u kojem su Armstrong i Freeman svirali prije grupe Rancid, već i vrlo uspješno govori o slobodi govora i želji da se rock glazbom pokuša mijenjati svijet ili bar ispravljati neke nepravde. Uz ove prema društvu upućene kritike Rancid su se u nekim pjesmama okrenuli za punk tipičnom oslikavanju epizoda iz života pojedinaca (»Molly Make Up Your Mind«, »Beauty of the Pool Hall«) da bi završnom »This Is Not the End« ne samo još jednom kritizirali svakodnevicu već i poručili, na radost svoje brojne sljedbe, kako ni oni ne misle stati.

Njihove će fanove, ko i svakog ljubitelja punka, ta odluka svakako razveseliti. »Trouble Maker« jednostavan je i pošten punk album što pokazuje i činjenica da je u SAD-u došao do prvog mjesta liste nezavisnih albuma, drugog alternativnih rock albuma te četvrtog rock albuma, a na općoj ljestvici 200 najboljih je skočio do 23. mjesta po čemu spada u red do sada najuspješnijih albuma ovog sastava. Rancid, očigledno, znaju starjeti sa stilom!

 

Komentari

komentara