Uspješan tračak nostalgije za danima i godinama kad je britpop vladao darovali su nam ovih dana dečki iz britanskog (Yorksihire) sastava Shed Seven, a to podsjećanje na devedesete na vrijednosti dobiva jer su i sami bili junaci britpopa (istina, nikad čuveni poput grupa Oasis, Blur ili Pulp) s četiri albuma koja su u rasponu od 1994. do 2001. godine ušli u Top 20 najprodavanijih britanskih albuma. 2003. godine Shed Seven su rekli dosta da bi se četiri godine potom reaktivirali, ali samo za koncertne turneje jer jedino to danas donosi ozbiljniji novac rock glazbenicima.

Punih deset godina trebalo im je od tog trenutka da se odluče napraviti novi studijski album, a kad su to učinili ispalo je jako dobro jer »Instant Pleasures« je vrlo slušljiv i za ljubitelje britpopa idealan album koji će vas na tren vratiti u prošlost, ali sasvim dobro djeluje i u sadašnjosti pa se zaista može reći da su se Shed Seven vrlo uspješno vratili.
Brže pjesme 
U 12 novih pjesama dominira s jedne strane moćni vokal Ricka Witttera, a s druge dojmljiva i razigrana gitara Paula Banksa uz koje svakako treba spomenuti i producenta Martina Glovera, nekadašnjeg člana grupe Killing Joke, koji je uspio prenijeti energiju i zanos kojeg Shed Seven, očigledno, još uvijek imaju i to ne samo na koncertima, već i u studiju. Već nakon prvog preslušavanja jasno je kako su dečki iz Yorka sve nove pjesme radili s mišlju da ih itekako koriste na koncertima. Naime, svaka od pjesama itekako će »paliti« na stadionima ili u arenama, a budući da je riječ o britpopu jasno je da prevladavaju brže pjesme.
2604338
Tako album otvara za koncerte idealnim zborskim vokalima »Room in my House« u kojoj čvrst ritam i odlične gitarističke solaže zazivaju ne samo čvrsti britpop, već i postpunk žestinu. Slijedi znatno pitkija, razigranija i melodioznija »Nothing to Live Down« koja osvaja plesnošću i pozitivnim ozračjem koje je tipično za ovu grupu koja nikad nije previše voljela cmizdrenje. Dokaz tome je i sjajna, poletna i duhovita »Victoria« u kojoj ljubav istoimenoj djevojci Witter izjavljuje stihom »Kad bi mogao kupio bih državu i nazvao je po tebi«.
Korak dalje u krilo čvrstog rocka predstavlja moćna »Star Crossed Lovers« čija uvodna međuigra gitara jednostavno zaziva Rolling Stonese, a istu tu rock vitalnost nosi i »Butterfly on a Wheel«, dok će »Enemies and Friends« oduševiti ljubitelje zvuka osamdesetih jer se u njoj isprepliću elekronika, sintesajzeri i odlične solaže električne gitare. Plesno raspoloženje pojačano funky dodirima gitare nudi »Said I’m Sorry«, a slična joj je, ali kvalitetom daleko od nje, štoviše zaista preblizu ljigavom popu, »People Will Talk« koja je jedini slabiji trenutak albuma.
Ljubavne stadionske balade 
Album nudi i četiri sjajne ljubavne stadionske balade. »It’s Not Easy« s gospel vokalima, gudačima i okrenutosti bluesu još je jedan dokaz koliko su veliki utjecaj iza sebe ostavili Rolling Stonesi, a sjajna je i alter rock balada »Better Days« u kojoj Witter još jednom dokazuje koliko je dobar pjevač. »Hang On« se uspješno približava južnjačkom rocku, a uz završnu poruku gospel pratećih pjevačica koje ponavljaju »I Believe« lijepo se uklapa u ideju pozitivnog razmišljanja, bez obzira na probleme koje imaš. Za kraj Shed Seven čuvaju »Invincible«, sjajnu soul rock baladu srednjeg tempa upotpunjenu gudačima i bogatom orkestracijom.
Sve u svemu prvi studijski rad Shed Sven u 16 godina – koliko je prošlo od njihovog prethodnog rada, albuma »Truth Be Told« iz 2001. – vrlo je dobar povratnički album nakon kojeg će ostati puno više od instant zadovoljstva na koja upućuje naziv albuma. Štoviše, albumom »Instant Pleasures« Shed Seven dokazali su opravdanost povratka.
A budući da više ne postoje ni Oasis, ni Blur, ni Pulp… možda je došlo vrijeme da baš Shed Seven povedu drugi val britpopa!

Komentari

komentara