S »Blue Eyed Soul«, moguće je to zaključiti i iz naslova, Mick Hucknall i Simply Red nisu željeli napraviti ništa posebno novo ni revolucionarno, već odraditi ono zbog čega su u glazbu i ušli – odsvirati sebi i onima koji tu vrstu glazbe vole, bjelački ili, kako se u engleskom naziva, blue eyed soul. I uspjeli su.

Štoviše, u nekim pjesmama – a to je za Hucknalla pohvalno – opasno sliče nekim čuvenim crnačkim soul glazbenicima. Najočitije je to u dvije najnježnije, ujedno i najbolje skladbe albuma – »Complete Love« pjesma je o oproštaju od života i voljene uz sreću što je s njom proživio život pun ljubavi, a u izvedbi ove himna ljubavi kao osjećaju koji život čini smislenim Hucknall za uzor ima veličine kao što su Percy Sledge ili Solomon Burke. Iste te velikane, a možemo im dodati i besmrtnog Otisa Reddinga, čuje se i u divnoj »Take a Good Look« sa stihovima o potrebi spoznaje onoga što u životu želiš i odlučnosti da se za to boriš.

Ove dvije prekrasne starinske soul pjesme mogu se kvalitetom i ugođajem mjeriti s ponajboljim Simply Red hitovima tamo još od debija grupe, albuma »Picture Book« iz 1985. godine, a donekle im je bilska, ako po ničemu a ono bar po nježnosti, završna »Tonight« kroz koju slušamo mladića koji svojoj voljenoj najavljuje kako će je baš te večeri – zaprositi. Staromodno, romantično, možda malo i patetično, ali dovoljno efektno i kvalitetno da izazove pažnju i privuče slušatelje.

Poziv na ples

Preostalih sedam pjesama bržeg su ritma i temeljna im je namjera slušanje u klupskom prostoru, a to znači – ples. Uvodna ljubavna »Thinking of You« na osamdesete vuče samim time što se uvelike koristi funky ritam s disco boogie elementima, a slična joj je još energičnija i ritam mašinom obogaćena te erotici usmjerena »BadBootz«. »Ring That Bell« mogla bi biti ljubavna, ali i politička jer govori o tome kako se neki zao čovjek igra s njihovom budućnošću i protiv toga se treba pobuniti, a ostvarena je uz gitarističke funky rifove koji neodoljivo podsjećaju na osamdesete i grupu Chic, kao što odlična »Don’t Do Down« zaziva, i to vrlo uspješno, Jamesa Browna i njegovu silnu plesnu soul plus r’n’b energiju. U tom razmetnom funky ritmu je i »Riding on a Train«, skica iz radničkog života, a plesu je u potpunosti okrenuta i latino dodirima obojena »Chula«. Svemu ovome treba dodati i nešto nježniju, ali i dalje vrlo plesnu »Sweet Child« posvećenu ljubavi prema djetetu.

Solidan album

Deset potpuno novih pjesama kojih je autor Mick Hucknall bez imalo su dvojbe stvoreni pod utjecajem veličina kao što su James Brown, Curtis Mayfield, Sam Cook, Solomon Burke, Percy Sledge, Nile Rodgers… Stoga se ovaj album može smatrati i svojevrsnim hommageom tim i svim ostalim velikanima soula. Štoviše, na jedan je način ovaj album grupe svojevrsni nastavak dvostrukog solo albuma »American Soul« na kojem je Mick Hucknall 2012. obradio neke od njemu najdražih soul pjesama. Ovog je puta to odlučio upotpuniti vlastitim skladbama i napravio je uz pomoć grupe solidan soul album kojeg ćete, ako volite tu glazbu, rado slušati.

Rasizam im nije na pameti

Pojam »blue eyed soul« skovan je ranih šezdesetih u Philadelphiji gdje su tamonošji DJ-evi željeli napraviti razliku između soul pjesama koje izvode crnci i sve većeg broja bijelih izvođača soula. Iako u osnovi rasistički, pojam je ubrzo prihvaćen pa su jedni od najistaknutijih tadašnjih bijelih soul izvođača – The Righteous Brothers – 1964. godine objavili album »Blue eyed Soul«. Na taj pojam i danas mnogi gledaju s podozrenjem jer, smatraju crni izvođači, tom se odrednicom daje urednicima radijskih programa uputa koga više puštati u eter! No, Hucknallu i njegovoj ekipi iz mančesterskog benda Simply Red, nikakav rasizam nije na pameti, što su i dokazali kroz cijelu svoju karijeru ostvarivši najveće uspjehe upravo obradama velikih soul pjesama ili vlastitim pjesmama utemeljenim na soul izvorima.

Komentari

komentara