Plan je bio, po uzoru na dio stvaralaštva čuvenog engleskog romantičnog pjesnika Williama Blakea, nepune dvije godine nakon albuma o dječaštvu i ranoj mladosti članova grupe U2 (»Songs of Innocence«, 2014), objaviti album koji će nakon slike formativnih godina ponuditi prikaz istih tih ljudi gotovo četiri desetljeća kasnije i nazvati ga pjesmama iskustva, odnosno »Songs of Expirience«.

I zaista, u ljeto 2016. godine većina planiranih pjesama bila je gotova i album je trebao izaći u posljednjem kvartalu te godine. No, onda su počela politička zbivanja koja su članove grupe natjerala da zastanu, naprave nekoliko novih pjesama te objavu albuma odgode za više od godinu dana. No, kad se pojavio nije izgubio ništa od temeljne ideje pa naslov itekako i dalje vrijedi, a sve rečeno i otpjevano na albumu opravdava Blakeovu paralelu inocence – expirience.

Album kao niz pisama

Štoviše, kao tekstopisac Bono je ponudio ne samo jasnu sliku o razlikama sebe kao mlađih tinejdžera i današnjih muškaraca u kasnim zrelim godinama, a uz to kroz pjesme su, uz poneku direktnu kritiku suvremenih društvenih i političkih negativnosti, izrečene i na temelju bogatog životnog iskustva stečene životne poruke zahvaljujući kojima ovaj album dodiruje i ono što se danas naziva self help literaturom. Sve je to »umotano« u klasičan U2 glazbeni izraz koji se, kao i prethodni album, znatno više naslanja na ono što su radili 80-ih, no na njima često draga koketiranja sa suvremenim glazbenim kretanjima pa će po tom okretanju prvom dijelu njihove karijere svakako biti draži njihovim starijim fanovima.

Bono je album zamislio kao niz pisama koje on, kao zreo čovjek koji već povremeno pomišlja i na smrt, piše ljudima ili nečemu što mu je u životu puno značilo te kroz ta pisma govori o sebi i životu koji je proživio ili ga živi iznoseći pri tom poruke utemeljene na vlastitim iskustvima.

Tako u uvodnoj »Love Is All We Have Left« slušamo na vjeru i Bibliju oslonjenu poruku da je nakon svega ono što od nas ostaje ljubav koju smo davali i širili, a u skladu s tim je i glazba kojoj je u prvom planu bogata podloga klavijatura. »Lights of Home« kaže kako je dom netko koga voliš i nudi klasičnu self help poruku »Free yourself to be yourself« praćenu pitkim spojem rocka, bluesa i gospela, a taj poletni rock stil nastavlja se i na Stones rifovima inspiriranoj »You’re the Best Thing About Me« koja govori o vrijednost onog drugog koji čini tvoj život.

COVER 

Za rockerski štih albuma sličan duhu osamdesetih svakako je zaslužan i glavni producent Steve Lillywhite koji je producirao njihova prva tri albuma i koji ih je u njujorškom Electric Lady Studju natjerao da pri snimanju uživo daju sve od sebe. U zanimljivosti vezane uz album svakako treba ubrojiti i naslovnicu na kojoj je za ruke drže Bonov sin Eli i Edgeova kći Sian i kroz čije se likove veže prošlost i sadašnjost.

»Get Out of Your Own Way«, tipična U2 pjesma srednjeg tempa s bogatom harmoničnom podlogom, povratak je propovjedničkom stilu s porukom da ne radiš sam sebi prepreke, ali je istodobno i kratak osvrt na politička kretanja u SAD-u čemu je u cijelosti posvećena odlična »American Soul« u kojoj Bono piše pismo Americi. Pjesmi žestokog rockerskog ritma gostovanje Kendricka Lamara baš i ne pomaže, a isto je tako nejasno zašto su za prateće vokale u narednoj, ugodnim soulom obojenoj »Summer of Love«, angažirali Lady Gaga.

Izađimo iz zime i krenimo u ljeto ljubavi, pjeva Bono misleći na stanje u svijetu, na prevelik broj sukoba i mržnje, mada je ovu pjesmu moguće tumačiti i kao pjesmu o izbjegličkoj krizi u Europi, a isto se to može reći i za vrlo dobru i novovalnom rocku okrenutu »Red Flag Day« u kojoj kroz metaforičnu sliku zatvorenih plaža označenih crvenim zastavama i porukom djevojci da, iako je opasno, krenu u vodu, govori na općoj razini o tome kako treba biti hrabar i suočiti se s opasnostima, a na razni današnje stvarnosti vjerojatno misli na tisuće migranata koji nastoje preko Mediteranskog mora doći do boljeg života.

Sjajna balada

»The Showman (Little More Better)« zasnovan na pitkom i hitoidnom rocku i popu šezdesetih pomalo je samoironični osvrt na vlastiti život, a na toj je razini i sjajna klasična U2 balada »The Little Things That Give You Away« u kojoj je strah od starosti, bolesti i smrti iznesen kroz pjesmu koja raste od početne nježnosti u furiozan završetak u kojem napokon čujemo Edgeov prepoznatljiv način sviranja gitare.

Po grandioznosti i stadionskoj himničnosti slična joj je »Love Is Bigger Than Anything in Its Way« s još jednom religijskom hipi porukom tipičnom za Bonovu poetiku, dok u žestokoj electro/rock kombinaciji »Blackout« kao suprotnost toj nježnosti i vjeri govori o gubitku do sada ostvarenih društvenih vrijednosti. Za kraj Bono i društvo ostavljaju jedan od najboljih trenutaka albuma, prekrasnu »13 (There Is a Light)« posvećenu Bonovoj djeci kojoj se kroz oblik uspavanke/balade obraća porukom kako treba vjerovati u dobro jer »svjetlo postoji čak i kad ga ne vidimo«.

Nedvojbeno, »Songs of Expirience« su jako dobar album (Rolling Stone već ga je stavio na treće mjesto najboljih albuma ove godine) koji će sretnim učiniti sve U2 fanove i pružit će kolekciju novih pjesama kojima su rekli nešto o sebi i svijetu oko sebe i koje će itekako dizati publiku na noge na za sljedeću godinu najavljenu turneju »Inoccence – Expirience«.

Komentari

komentara