Naslov albuma »Biser, ambra, jantar« metafora je za transformaciju boli u ljepotu.

Sva ta tri dragocjena materijala nastaju iz muke i boli: biser iz školjke koju zrno pijeska ozlijeđuje i muči dok prerasta u biser, ambra je tvar koja oblaže oštre neprobavljive kljunove mekušaca kojima se hrane kitovi i koju izbacuju iz sebe da bi je ljudi skupljali i koristili kao skupocjenu supstancu u proizvodnji parfema. Jantar konačno, nastaje od smole koju pušta ozlijeđeno drvo. U sve tri instance bol se transformira u nešto vrijedno i više ne žulja, nestaje, rekao je, pojašnjavajući naslov svog novog albuma Srđan Sacher.

Pozitivna energija

I kako je god u tom pojašnjenju Sacher zanimljiv, originalan i poetski, takav je i u glazbi koju je ponudio kroz četrnaest novih pjesama koje su, s izuzetkom opore, gorke i pomalo mračne »Za bolje ne znam«, čista »kristalna kocka vedrine«, da se poslužimo stihom čuvenog Tina Ujevića. Sacherova je glazba jednostavno prekrasna, puna pozitivne energije, melodiozno zavodljiva, ritmična, plesna pa čak i, moglo bi se reći, terapeutska u ovim vremenima mržnje, svađe, sukoba… Slično se može reći i za stihove koji pred slušatelja iznose lik čovjeka koji je itekako svjestan prolaznosti i starosti, ali jesen života ne prthvaća ni s krikom i bijesom, ni rezignirano, već sa stajališta čovjeka koji je u životu znao uživati pa će to, u jednom puno laganijem ritmu i sa stajališta nekog tko sada razumije puno više, nastaviti tako i i dalje.

Boljeg primjera za to nema od prekrasne uvodne »Mene nisi nikad« u kojoj govoreći s današnjeg stajališta o ženi koja je kao djevojka dugo bila njegova nikad ispunjena mladenačka čežnja, kaže »samo se uzrujam kad vidim kak’ si stara…ajde put pod noge, odi kud te vode«. No, to »odbacivanje« praćeno sjajnom glazbom ne djeluje agresivno i osvetnički jer je jasno da je i sam dio te prolaznosti te da mu nije cilj vrijeđati, već s novih životnih stajališta govoriti o životu i to bez gorčine, s podosta blagog humora.

Hedonizam

Isti taj pristup i stav lako je uočljiv i u nizu drugih pjesama od kojih je većina tematski vezana uz ljubav pa tako u razigranoj etno poskočici »Vidaj rane curica« svoj stav o ljubavi uobličava u stih: »zaboravi me – ljubav ti je curica, ekspresni vlak, samo juri i ne staje, samo stojiš i mašeš nekoj sjeni iza stakla – ode, nema je«. No, to ne znači da ljubiti ne treba, poručuje iz duhovite »Nema repete« gdje opet kroz terapeutski veselu glazbu i korištenje kajkavskog žali jer na svijetu »ljubav nema repete«. Kroz »Vrijeme je stalo« i »Nejdi« baladičnijim pristupom govori o onim dijelovima ljubavi vezanima uz rastanke i boli zaključujući kako je ljubav jedina mogućnost bijega iz nezadovoljavajuće stvarnosti. A da je tome tako, potvrđuje u tri ponajbolje ljubavne pjesme albuma, optimistične, nježne i vedre – »Ti si moja zastava«, »Samo ljubav« i »Kad na nebu vidiš dugu«. U prvoj voljenoj poručuje »Ti si moja zastava, meni jedina – vlast i država«, da bi u »Samo ljubav« kroz priču o tome kako »svi rade, svi jure, svi nekud žure…samo ja tu kraj tebe nikud ne idem, i nije mi žao« ljubavi dao dodatno značenje, podigavši je na još višu razinu u završnoj »Kad na nebu vidiš dugu« u kojoj bi se, kaže, i iz raja vratio ako u njemu ne bi bilo nje.

Uz ljubav Sacher pjeva o životu općenito (»Mornar«, »Biser, ambra, jantar«), prolaznosti (»Kad si bila gizdava, »Mene nikad nisi«) te, naravno, o sebi i stvarnosti u kojoj živi pri čemu zna biti duhovit (»Nikad ne lažem«), ponekad i ironičan (»Tek mlada, već Slovenka«). Jedina iznimka koja izlazi iz hednostičkih okvira Sacherove glazbe ovog albuma je izvrsna »Za bolje ne znam« koja kroz jazz obrasce s dojmljivim pianom prenosi mračno, košmarno stanje između sna i jave, ali opet sa zahvalom njoj koja je »otjerala njegove sablasti«.

Bogata i zanosna

Srđan Sacher i sjajni prateći mu bend uspjeli su ostvariti njegovu temeljnu ideju i ponuditi nam nešto lijepo i vrijedno poput bisera, ambre i jantara. U njihovom je slučaju to glazba koja je po svemu bogata, raznovrsna i zanosna. Tijekom pedesetak minuta trajanja ovog albuma sve se njiše u zanosnom, a opet nježnom i vrlo ugodnom ritmu snenog popa obogaćenog etno dodirima, psihodelijom, novovalnom svježinom, laid back ugođajem… Stihovi su najčešće na književnom, ali ima i istinskog, slovenskog i kajkakvskog, a uz glazbenika čujemo i cvrčke, zviždanje, zvukove prirode i ulice, a sve nam je to prenijeto odličnim korištenjem niza instrumenata koji su usklađeni baš kako treba pa su u onim ritmički bržim trenucima udaraljke i bubnjevi atraktivni i svrsishodni, sjajne su povremene gitarističke laid back solaže, osjetno je u ponekim trenucima i »a la Haustor« kabaretsko raspoloženje pa se jednostavno mora reći kako je »Biser, ambra, jantar« prekrasan album koji će sigurno biti u samom vrhu ovogodišnje rock i pop produkcije u Hrvatskoj. To pak znači da je jako dobro što nam se Srđan Sacher vratio, a jako loše što to nije učinio puno ranije. Jer uz ovakvu je glazbu sve lakše i ljepše.

Koncertne promocije

Uvertira u novo dugosvirajuće glazbeno remek-djelo započela je objavom singla i spota »Mene nisi nikad volila«, a drugim singlom »Vrijeme stalo« album je konačno objavljen. Velika koncertna promocija najavljena je za 7. studenoga u zagrebačkom klubu Boogaloo uz presjek najvećih hitova od vremena Haustora i Vještica, a nešto manja, intimnija svirka bit će ovog četvrtka u Vinyl baru.

Kultni status

Srđan Sacher jedna je od živućih legendi zagrebačkog i ondašnjeg jugoslavenskog novog vala, a kultni status stekao je zahvaljujući radu u grupi Haustor u kojoj je uz Darka Rundeka bio najkreativniji dio. Po raspadu Haustora, Sacher nastavlja s odličnom glazbom u grupi Vještice ostavivši iza sebe s tim grupama evergreene kakvi su, primjerice, »Moja prva ljubav (Djevojke u ljetnim haljinama)«, »Totalno drukčiji od drugih«, »Volim slušati radio«, »Kradljivac srca«, »Zlato«… Sacher bend njegov je novi doprinos suvremenoj glazbi, a uz njega kao tekstopisca i glazbenika (bas, klavir, Kymi) čine ga još i Filip Riđički (vokal, udaraljke), Ivan Beuc (6-žična i 12-žična gitara, bariton gitara, električni sitar), Miljan Bakić (akustična i električna gitara, prateći vokal), te Dragan Brkljačić Faca (bubnjevi, udaraljke). Ova petorka album »Biser, ambra, jantar« snimila je u Dim Dam Dus studiju Zvonimira Duspera Dusa koji je, po Sacherovim riječima, kroz njihovu višemjesečnu suradnju na albumu postao članom benda zasviravši klavijature – klavir, Wurlitzer, melodiku i vrlo rijedak instrument – Hohnerov Pianet.

 

Komentari

komentara