Bit će onih, pogotovo sklonih britpop junacima, koji će nakon pojave jedanaestog studijskog albuma velške rock grupe Stereophonics povikati – izdaja!

Naime, »Kind« je sve samo ne britpop ili indie rock album, a to su odrednice uz koje se najčešće vezalo velške rockere koji su od 1997. godine i debitantskog albuma »Word Geets Around« naredali deset albuma od kojih je njih čak šest došlo do samog vrha britanske top-ljestvice. Usput su stekli status možda i najjačeg svjetskog indie benda koji bez problema puni stadione i velike dvorane.

Kratko snimanje

Osvajanjem prvog mjesta u Engleskoj »Kind« postaje njihov sedmi broj jedan na Otoku, ali kritike su neujednačene pri čemu one sklonije indie rocku i britpopu smeta ponajprije to što od deset pjesama novog albuma njih čak devet otvoreno »gleda preko bare« i za uzore bez imalo dvojbe zaziva gospel, soul, južnjački rock i klasičnu akustiku blisku country poimanju glazbe.

No, Kelly Jones, pjevač, gitarist i tekstopisac grupe to je i htio, što se vidi i iz izbora producenta. To je ovog puta američki southern rock čarobnjak George Drakoulias koji je producirao albume sastava kao što su Black Crowes, The Jayhawks, Ride i Reef, kao i – što je za ovu priču i najbitnije – izvrsni album »Give Out But Dont Give Up« grupe Primal Scream iz 1994. godine. Na tom su albumu škotski psihodelični rockeri prigrlili blues rock, soul i country što je tada mnoge šokiralo, a slične reakcije bilježimo i 25 godina kasnije, ali ovog puta uz rockere iz Welsa.

Album snimljen svega za 11 dana (krajem lipnja i početkom srpnja ove godine) u studijima The Ramsbury Brewery & Distillery u Marlboroughu, samo je u svojoj uvodnoj pjesmi, temi »I Just Wanted the Goods« blizak onome na što smo kod Stereophonicsa navikli, a to je brži rock izraz s, u ovom slučaju, podosta funky zahvata te gitara u priči koja govori o svakodnevici potrošačkog društva. Sve ostalo puno je akustičnih i slide gitara prošaranih čvršćim solažama, zavodljivim i pitkim melodijama jednako dobrim za svirku na stadionu ili uz obalu rijeke te nostalgičnim prisjećanjima na bivše ljubavi, mladost i dječaštvo što je još jedan dokaz da i Stereophonics ne mogu uteći vremenu.

Self help poruke

Tematski je Jones ponajviše okrenut prenošenju pozitivnih »self help« poruka utemeljenih na vlastitom iskustvu i promatranju svijeta oko sebe. Tako u lijepoj »Fly Like an Eagle«, posvećenoj vlastitoj kćeri i njenom priznanju vezanom uz lezbijske sklonosti, govori o potrebi i opravdanju borbe za vlastite stavove, da bi u još jednoj stadionskoj akustičnoj rock baladi, temi »Stitches« uz dojmljivu lapsteel gitaru ponudio svima znanu istinu o tome da nakon kiše dolazi sunce, a u »This Life Ain’t Easy (But It’s the One That We All Got)« i puno rokerskijoj »Don’t Let the Devil Take Another Day« udijelio još nekoliko životnih savjeta pri čemu uvijek inzistira na borbenosti i pozitivizmu. U ovu skupinu »iscjeljujućih« pjesama mogla bi se svrstati i brža »Bust This Town« u kojoj o odluci o bijegu iz malog provincijskog grada Jones pjeva uočljivo oponašajući Liama Gallaghera.

Vrhunac pristupa gospelu i soulu svakako je odlična »Make Friends with the Morning« koja govori o nužnosti izlaska iz loše veze, dok »Hungover for You« govori o raskidu i onome što slijedi nakon tog čina. Kao i obično Jones je jako dobar u pjesmama nostalgičnog karaktera pa je tako »Street of Orange« zaista lijepo prisjećanje na djetinjstvo i odrastanje, a još je dojmljivija završna »Restless Mind« koja kroz folk okvire i dodire s pristupom glazbi Boba Dylana uspješno spaja prošlost i sadašnjost, odnosno Jonesa kao dijete i godinama kasnije oca.

Idealno za turneje

»Kind« će naći svoju brojnu publiku, bit će i idealna podloga za nove koncertne turneje grupe jer pruža nekoliko idealnih stadionskih balada, a itekako će se puštati na radiopostajama jer hrapavi Jonesov glas koji najviše podsjeća na Roda Stewarta, ali itekako zna »skinuti« i Liama Gallaghera ili Jon Bon Jovija, baš svaku pjesmu čini iznimno slušljivom i ugodnom. Već i to je nešto što mnogi drugi mogu samo sanjati pa su stoga Stereophonics nakon Toma Jonesa i Bonnie Tyler nedvojbeno najjači velški glazbeni rock proizvod.

 

Komentari

komentara