Album »Scream Above the Sounds« deseti je studijski uradak velškog rock sastava Stereophonics, a njegovom pojavom su, kako je i želio pjevač i vođa sastava Kelly Jones, na radni način obilježili dvadesetu godišnjicu diskografske nazočnosti, točnije trenutka kad se 1997. godine pojavio njihov debi album »Word Gets Around«.

U tih dvadeset godina dečki iz rudarskog dijela Wellsa zvanog Cynon Valley ostvarili su, iako dolaze iz vrlo malog mjesta Cwmaman, svjetski uspjeh i postali uz Manic Street Preachers najuspješniji velški rock band.

Odluku da umjesto albuma velikih hitova dva desetljeća rada obilježe novim albumom s najviše će radosti prihvatiti njihovi brojni fanovi koji će u 11 novih pjesama (i pet dodatnih na deluxe izdanju) naći itekako puno razloga za uživanje jer su Jones i društvo iznova složili dojmljivu zbirku koja nudi čas odlične balade, čas žestice idealne za klupske koncerte ili pak prave stadionske rock himne.

Niz sjajnih balada

Vjernim fanovima daleko najdraža, ujedno i jedna od ponajboljih na albumu, bit će »Before Anyone Knew Our Name«, prekrasna balada o prijateljstvu i smrti posvećena sjećanju na Stuarta Cablea, bubnjara koji je bio član originalne postave i koji je grupu napustio 2003. godine, a umro 2010. godine.

Sjajni Jonesov vokal kojeg prati samo piano i odličan tekst koji oživljava njihovo djetinjstvo i početne godine uspjeha grupe djeluju zaista snažno, posebno pri završnim riječima svake strofe koje glase »I miss you, man.«. Slične emocije budi i odlična akustična »Boy on a Bike« kojom Jones oživljava vlastito djetinjstvo i nastoji objasniti što se to dogodilo u njegovom životu da više nije, usprkos svom novcu i slavu, onako sretan i slobodan kao što je bio kao desetogodišnji dječak koji je na biciklu hitao baki na Božićnu večer.

U niz ovih sjajnih balada svakako treba svrstati i »All in One Night« koja je tempom ipak nešto brža i popu više okrenuta od dvije spomenute, a tekstom je krajnje originalna jer nam prenosi priču o mladiću koji pomaže pri porođaju djevojci s kojom dijeli stan da bi se potom zaljubili jedno u drugo.

Zarazni plesni rock ritam

U toj se pjesmi krije i stih naziva cijelog albuma kojeg je Jones u razgovoru za Rolling Stone objasnio kao pokušaj da se izdigne nad pretjeranim kaosom suvremenog života, a baš taj kaos potom na različite načine opisuje u ostalim pjesmama pa tako »What’s All the Fuss About?« na a la Leonard Cohen melankoličan način govori o tome kako su ljubavne svađe nepotrebne i štetne, a istu tezu, ali na puno vedriji i optimističniji način obrađuje i završna »Elevators« kroz radiofonični power pop koji zahvaljujući slide gitari i honky-tonk pianu blago dodiruje country područje.

Dio kaosa u kojem živi(mo) svakako je i erotska žudnja o kojoj govore pomalo mehaničko-ritmička »Geronimo« te odlična »Taken a Tumble« koja ritmom, snagom i melodioznošćču podsjeća malo na novi val, malo na kotrljajući rock zvuk Rolling Stonesa iz sedamdesetih.

Taj zarazni plesni rock ritam vlada i u isto tako poletnoj i energičnoj »Cryin’ in Your Bear« koja sjajno opisuje noć punu alkohola i ostalih zadovoljstava, dok laid back raspoloženje oplemenjeno s malčice reagge/soul dodataka nudi »Would You Believe?«, duhovita »samokritična« štorija o obećanjima u stilu »nikad više« koje si čovjek daje nakon ne jedne, nego puno čašica previše.

U taj prevladavajući plesni odjeljak novog Stereophonics albuma svakako treba svrstati i izvrsnu uvodnu »Caught by the Wind« te »Chances Are« koje će zahvaljujući himničnoj melodioznosti, ritmičnosti i sjajno pogođenim refrenima zasigurno biti veliki aduti na novom Stereophonics turnejama, a pozitivnom dojmu svakako pridonosi tekst koji je u obje pjesme usmjeren na poruke kako, bez obzira na sve probleme, strahove i negativnosti, treba biti pozitivan, truditi se što više uživati u životu i biti kreativan. Ove self help poruke na vrijednosti dobivaju posebno u »Caught by the Wind« koja je napisana neposredno nakon prošlogodišnjeg krvoprolića u pariškom Bataclanu na koncertu grupe Eagles of Death Metal.

Kad njegova visost kaže…

Uz 46 minuta i 29 sekundi koliko taje 11 spomenutih pjesama, Stereophonics na deluxe izdanju nude još pet pjesama – žestoku rockersku live izvedbu »Never Going Down«, a la U2 snažnu i razigranu »Thusand Miles«, pop rock trenutak »Breaking Down« te akustične verzije »All in One Night« i »Caught By the Wind«. Da je sve skupa vrlo dobro, pa možda i više od toga, pokazuje i činjenica da je u svom posljednjem intervju nobelovac Bob Dylan odgovarajući na pitanje što u se u posljednje vrijeme dopalo od nove glazbe, između ostalog, spomenuo i ovaj album. Pa kad njegova visost to kaže…

Šest broja 1 u Engleskoj

Stereophonics su osnovani 1992. godine u gradiću Cwmaman u Wellsu. Grupu danas čine Kelly Jones (pjevač i gitarist), Richard Jones (bas, piano), Adam Zindani (gitara) i Jamie Morrison (bunjar). Od do sada objavljenih deset albuma njih čak šest stiglo je do broja 1 u Engleskoj gdje su, kao i u ostalim dijelovima Europe vrlo popularni. Primjerice, nakon što je njihov album »Pull the Pin« 2007. godine osvojio prvo mjesto u Engleskoj postali su tek osma svjetska grupa kojoj je na Otoku uspjelo s pet albuma zaredom doći do broja jedan. Time su stali iz bok legendama kao to su The Beatles, Led Zeppelin, ABBA, Genesis, Oasis, Blur i U2. Lijepo društvo.

Komentari

komentara