Nakon osam godina postojanja i rada zagrebački rock instrumentalisti okupljeni u grupi neobična imena Šumovi protiv valova uspjeli su objaviti debitantski album nazvavši ga, logično, po imenu grupe.

Šest skladbi i četrdesetak minuta glazbe svakako će se dopasti onima koji cijene njihov rad i koji su ih otkrili i pratili na koncertima koji su do sada bili najjednostavniji i najčešći način da najkompleksnije i najvjerodostojnije predstave svoj rad i svoju viziju glazbe koja se temelji na instrumentalnom pristupu u okviru kojeg se emocije prenose kroz klasičnu rock sviračku postavu – bubanj, bas, gitara i klavijature, a sviraju ih Jerko Jurin, Ivan Čadež, Hrvoje Radnić i Hrvoje Nikšić.

Okrenuti rock zvuku

Da bi bili što bliži svojoj temeljnoj ideji, album su snimili praktički uživo, bolje rečeno bez ikakvog računala ili masteringa, odnosno, kako to u pratećem materijalu piše, »radi se o AAA pristupu tzv. trostrukoj analognoj tehnologiji« u okviru čega je »kompletan materijal sniman i miksan na magnetofonsku vrpcu s koje je direktno rezan cut za vinil«. Dakle, sve je napravljeno bez nasnimavanja, ulickavanja, dodavanja ili kraćenja pa je krajnji produkt zaista dokument jednog trenutka, ujedno i nedvojbenog sviračkog umijeća spomenute četvorke koja očigleno »diše« zajedno u svakoj od skladbi čija pak dužina (traju od pet do osam minuta) svakome od glazbenika ponaosob pruža mogućnosti da se iskažu i samostalno, ali i da nas uvjere u zajedništvo neophodno svakom bandu.

Naravno, već po sviračkoj postavi više je no jasno kako su Šumovi protiv valova okrenuti rock zvuku kojem pristupaju s podosta sklonosti psihodeliji i avangardi pa njihove kompleksne skladbe nude unutar svakog od pojedinih šest naslova kombinacije sporijih i sjetnijih trenutaka s agresivnijim i žešćim pristupom, melodioznost i ritmičnost suprotstavljenu eksperimentalnom zvukovlju koje ubija i razara ritam, zvukove instrumenata obogaćene i nadopunjene odjecima snimljenim na radiju ili na ulici, etno utjecaje prošarane industrijskim pristupom rocku, blues rock udare pomiješane s trunčcima jazza… sve u svemu šarolika instrumentalna raznovrsnost koja svjedoči ne samo o sviračkom umijeću ZG četvorke, već i o njihovoj kreativnosti te hrabrosti vezanoj uz eksperimentiranje i istraživanje nečeg novog.

Malo rock slavlje

Naravno, kao što je kod ovakvih albuma često pravilo, već naslov skladbe upućuje na neke određene karakteristike ili emocije pa tako uvodna »Ustanak« ima u sebi uočljive elemente himničnosti što znači da na koncertima može podići publiku na noge, mada je ŠPV najbolje slušati sjedeći. »Košmar« je, kako mu i ime kaže, prilično košmaran s puno nasnimljenih zvukova i »uletima« radijskih snimki svega i svačega, od opere pa do raznih šumova. »Pulsacije« su dovoljno ritmične i plesne da budu dobar koncertni nastavak »Ustanka«, a »Na rubu povijesti« i »Beskraj« ne samo da se pretaču jedna u drugu, već obje u sebi nose elemente psihodelije koji će se dopasti i danas vremešnijim ljubiteljima klasičnog Pink Floyd zvuka, kao i puno mlađim današnjim ljubiteljima takvog pristupa glazbi. Za kraj Šumovi protiv valova nude pomalo sjetnu »Zlo je dobro« koja prema kraju raste u malo rock slavlje u kojoj klavijature imaju vodeću ulogu.

Nažalost, Šumovi protiv valova neće biti hit grupa, kao što ni njihov debitantski album neće biti hit album jer je to u današnjim glazbenim granicama u Hrvatskoj nemoguće. No, autorima i izvođačima glazbe zabilježene na ovom albumu to nit’ je bio cilj, nit’ je važno. Ono što su oni željeli, to su i učinili – napravili vrlo dobar instrumentalni rock album kojeg će znati cijeniti oni koji se u glazbu (ne samo rock) razumiju.

 

Komentari

komentara