Definitivno najzanimljiviji, za mnoge će biti i najbolji, ovoljetni retro trenutak svjetskog rocka svakako je »Down to the River«, debitantski album grupe The Allman Betts Band koju prije svih čine nasljednici i rođaci članova nekada čuvenog The Allman Brothers Banda – Devon Allman (gitara i glas) sin je Gregga Allmana, Duane Betts (gitara i glas) sin je gitariste Dickeya Bettsa, a Berry Oakley Jr. (bas) sin je istoimenog basista te kultne grupe.

Priča kaže kako je ideja o stvaranju ove grupe, utemeljena na rođačkim vezama, stvorena u ljeto prošle godine kad se Duane Betts pridružio grupi Devon Allman Project na turneji na kojoj su svirali stare Allman Brothers hitove i nešto svojih pjesama. Za vrijeme turneje Betts i Allman počeli su pisati svoje pjesme, a pred kraj turneje Duane je nazvao Oakleya Juniora i tako je, kažu oni, nastao Allman Betts Band.

The Allman Betts Band


Uz njih grupu čine još i Johnny Stachela (izvrsna slide gitara), John Ginty (keyboards), R Scott Bryan (udaraljke) i John Lum (bubnjevi), a u stvaranju albuma pripomogli su i Peter Levin i Chuck Leavell, sjajni klavijaturisti koji su svojedobno također svirali s braćom Allman. Svima njima bitno je pomogao iskusni producent Matt Ross-Spang (proslavio je Margo Price, radio davno i s Elvisom Preslyjem) koji se složio s idejom da u čuvenim Muscle Shoals studijima u Alabami album snime »od prve«, a to znači uživo bez ikakvog korištenja računala ili digitalne tehnike. I tako je nastao pravi mali retro dragulj nazvan »Down to the River«.

Gitaristički dvoboji

Tako već uvodna »All Night« odmah u glavu udara s klasičnim gitarističkim južnjačkim rock rifovima i solažama u pjesmi koja je uočljivo okrenuta erotskoj strani ljubavi, a povremeno uz Allmane podsjeća i na ostavštinu grupe Creedence Clearwater Revival koje ova Allman ekipa jako voli, što se vidi iz činjenice da su se na aktualnoj turneji pridružili Johnu Fogertyju. Najbolje moguće podsjećanje na glazbu njihovih očeva na ovom je albumu odlična »Shinin’« čiji početak podsjeća na čuveni Allman Brothers hit »Jessica«, odnosno način na koje su svoje »gitarističke dvoboje« vodili Greg i Duane Allman. Nakon ove posvete snazi i ljepoti ljubavi slijedi odlična »Try« u kojoj se rhytam and blues plesni rifovi stapaju sa sjajnom soul podlogom klavijatura i povremenim južnjačkim solažama utemeljenim na surf i country rock utjecajima u pjesmi posvećenoj načinu života u kojem nema predaje i sve što se radi, radi se najbolje što je moguće. »Down To The River« pjesma je o slutnji smrti smještena logično u okviru sporijeg bluesa natopljenog soul dodirima, a gotovo devet minuta duga »Autumn Breeze« kroz priču čovjeka koji se svog Juga prisjeća daleko od zavičaja iznova nudi southern rock s primjesama psihodelije i idealna je za ono što su njihovi očevi radili – improvizacijsku svirku koje će na koncertima sigurno biti baš pri izvedbi ove pjesme.

The Allman Betts Band


»Good Ol’ Days« melodiozna je i pomalo himnična akustična balada srednjeg tempa kroz koju se duhovito tvrdi kako su baš ovo »dobra stara vremena« koja ćemo u budućnosti baš tako nazivati pa zato sada u njima treba uživati koliko je god to moguće. »Melodies Are Memories« jedina je koja direktno govori o prošlosti i glazbi na kojoj su odgojeni, a zanimljivo je da je otpjevana uz akustične gitare u reagge stilu s natruhama country zvuka. Sjajan trenutak albuma svakako je i »Southern Accents«, vrlo dobra obrada poznate pjesme Toma Pettyja s njegovog istoimenog albuma objavljenog 1985. godine. Verzija Allmanovih sporija je, meditativnija, nostalgičnija i nježnija, što i nije čudno budući da je otpjevana uz dominaciju piana i tek povremene dodire slide gitare. Za kraj novi Allmani ostavljaju »Long Gone« baladu više u country no southern rock stilu, pjesmu koja više podsjeća na Eaglese ili Boba Segera no na Allman Brotherse, ali je efektna i predstavlja vrlo dobar završetak isto takve ploče koja će, bez imalo dvojbe, oduševiti svakog starog i novog ljubitelja južnjačkog rocka.

Hommage roditeljima

Naime, nasljednici slavne obitelji ne samo da su uspješno realizirali ideju hommagea svojim roditeljima, već potvrdili da su i sami vrlo dobri glazbenici koji su u stanju prenijeti duh i dah južnjačkog rocka na nove generacije. Blues i southern rock ugrađeni su u DNA trojice najbitnijih članova ovog sastava pa njihova verzija rocka u kojoj se stapaju i prožimaju blues, rock, country i gospel zavređuje punu pažnju. »These melodies are memories/that’s why I’m standing here« pjeva Duane Betts u »Melodies are Memories« potvrđujući kako se slobodno može reći da su novi Allmani nastavili tamo gdje su stari stali.

 

Komentari

komentara