Ljubitelji kultnog alter country sastava The Jayhawks ovu će godinu pamtiti po neočekivanom, ali iznimno dobrom povratničkom albumu »Paging Mr. Proust«.

Naime, i najvjerniji njihovi fanovi pretpostavljali su nakon, prije pet godina objavljenog, »Mockingbird Time« kako je s grupom gotovo. Taj je album ostavio razočaravajući dojam, a kad je odlazak iz grupe najavio gitarist i pjevač Mark Olson, jedan od osnivača, mnogi su pomislili kako je priča gotova. Tako nisu mislili ostali članovi, pogotovo gitarist i pjevač Gary Louris koji je uz basista Marca Perlamana, također jednog od utemeljitelja, krenuo u avanturu izrade novog albuma i ovog puta ostvaren je pun pogodak.

Moderna agresivnost

»Paging Mr. Proust« vrlo će lako ući u srce svakog tko je volio i još uvijek voli ovaj sastav, posebno njihove kultne albume iz devedesetih. Istina, novi album ipak nema snagu i kreativnost (ipak malo fali Olson, pogotovo u dvoglasnom pjevanju!) spomenutih albuma, ali je nedvojbeno kako je riječ o ploči s kojom The Jayhawks mogu biti ponosni jer ih predstavlja onakvima kavi baš jesu, a to znači da će 12 novih pjesama biti vrhunske poslastice za ljubitelje nježnijeg alter country zvuka. Svaka pjesma nudi bogatu podlogu klavijatura na koju se majstorski slažu zvukovi akustičnih i električnih gitara te harmonijama bogati vokali, a temeljni izrazi su folk, country i country rock.

Naravno, svemu tome The Jayhawks dodaju notu moderne rock agresivnosti pa je konačan rezultat glazba koja je još od devedesetih na ovamo inspirirala mnoge alter country izvođače, grupe kao što su Wilco, Dixie Chicks ili The Decemberists.

Ovaj album možda nema toliku inspirativnu notu, ali će, primjerice, novoj mladoj publici jasno pokazati što su to bili i koliko su značili The Jayhawks, a istodobno će oduševiti stare poklonike. Značajne zasluge za konačan zvuk albuma nedvojbeno imaju ex R.E.M. član Peter Buck, kao i producent Tucker Martin koji je do sada radio sa sastavima The Decembarists i My Mornig Jackett. Teme o kojima na albumu kroz tekstove govori Louris kao glavni tekstopisac vezane su uz njegova loša iskustva s ovisnošću s kojom se bori od početka ovog stoljeća, teškoće života pod svjetlima reflektora te, naravno, ljubavne probleme, a u niz navrata Louris se osvrće i na velika književna imena kao što su Robert Frost ili David Foster Wallace, odnosno Marcel Proust po kojem je album dobio i ime.

Ljubitelji bržeg ritma najviše će uživati u a la Byrds gitarama prepunoj »Quiet Corners & Empty Spaces«, odlična je i bijegu od zla ovisnosti posvećena »Leaving the Monsters Behind« u kojoj prateći vokal pjeva Mike Mills iz grupe R.E.M., a razigrano plesna je »The Dust of Long-Dead Stars« koja sjajno spaja tradiciju i agresivnost. Tu notu melodioznosti i ritmičnosti nose i pitkom popu sedamdesetih bliske »Lovers of the Sun« i »Lost the Summer«.

Nježniji trenuci

Nježnije trenutke je moguće naći u lijepoj stadionskoj country baladi »The Devil is in Her Eyes«, nježnoj akustičnoj »Isabel’s Daughter«, odličnim završnim melankoličnim »Lies in Black & White« koja govori o teškoćama života rock glazbenika i čistoj ljubavnoj »I’ll Be Your Key«, a ponajbolja je od te vrste možda ipak klasična romantična balada »Pretty Roses in Your Hair«. Zanimljivo je da ta pomalo starinska balada koje se ne bi posramili ni najveći country pjevači započinje zvukom zvona i ritam mašine što je očigledno ustupak modernosti, a to je skretanje u noviji zvuk još uočljivije u »Comeback Kids« gdje pokazuju kako se to može »miksati« elektronika i americana. Korak dalje čine u najduljoj skladbi albuma, temi »Ace« gdje spajaju funky, country, soul, jazz, elektroniku i psihodeliju, zbog čega je ovo najhrabrija, ali definitivno i najneslušljivija pjesma inače vrlo dobrog albuma.

Sve u svemu – The Jayhawks su se vratili. I lijepo ih je ponovo čuti.

Komentari

komentara