Lijepo je da je kultni američki sastav The Lemonheads – pogotovo zbog skorašnjeg gostovanja 27. veljače u zagrebačkoj Tvornici kulture – objavio novi studijski album, a manje je lijepo da je iznova riječ o albumu obrada, i to drugom u nizu. Evan Dando, duša i srce ove grupe, i dalje je u kreativnoj krizi koja praktično traje još od 2006. godine kad se pod nazivom »The Lemonheads« pojavio osmi, ujedno i posljednji studijski album sastava na kojem su zabilježene autorske pjesme s potpisom Dando.

Tri godine kasnije deveti studijski album nazvan »Varshons« ponudio je obrade pjesama drugih autora, a još deset godina kasnije, dakle ove 2019. godine, evo nam stiže i deseti studijski rad koji pod imenom »Varshons 2« opet nudi obrade, ovog puta njih trinaest.

Spontano i iskreno

I nije riječ o lošem albumu. Dandov upečatljivi vječno mladi glas praćen odličnim gitarama još uvijek djeluje dovoljno uzbudljivo da privuče ljubitelje rocka pa se ponuđenih četrdesetak minuta glazbe sluša u dahu i budi sjećanja kako na pjesme otpjevane u verziji nekih drugih izvođača, tako i na razdoblje drugog dijela 80-ih i prve polovice 90-ih kad su Dando i The Lemonheads bili zakon. Štoviše, u odnosu na svog pred deset godina objavljenog prethodnika koji je imao svojih alter rock trenutaka, ovaj drugi album obrada pitkiji je, melodiozniji, plesniji i radiofoničniji pa ne treba sumnjati da će kod publike proći bolje od prethodnika te da će istodobno predstavljati itekako dobar temelj za aktualnu europsku turneju.

Uzrok pitkosti – koju u slučaju ovog albuma ne treba shvaćati u negativnom smislu – leži u činjenici da je Dando ovog puta svoj odabir vezao ponajprije uz područje americane i country rocka, odnosno izraza kojima je bila bliska i glazba grupe The Lemonheads, pa konačan rezultat djeluje spontano, iskreno i uvjerljivo. Uvodna »Can’t Forget«, obrada pjesme grupe Yo La Tengo s blagim dodirom surf gitara sjajno zaziva rock romantiku i nevinost šezdesetih godina prošlog stoljeća da bi potom u odličnoj obradi The Jayhawks pjesme »Settled Down Like Rain« uplovili u melankolične i nostalgične tonove americane naglašene povremenim agresivnim gitarističkim solažama. Korak dalje u podizanju ritma čini »Old Man Blank«, obrada pjesme britanskih indie rockera – The Bevis Frond, a vrhunac tog uvodnog rock dijela albuma nedvojbeno je obrada pjesme »Things« Paul Westerberga, gitariste i pjevača kultnih The Replacements.

Dylanovski trenutak

Pjesmu »Speed of The Sound of Loneliness« američkog folk kantautora Johna Prinea, Dando je otpjevao sam uz akustičnu gitaru i taj dylanovski trenutak jedan je od najdojmljivijih trenutaka cijelog albuma, što važi i za izuzetno dobru obradu teme »Abandoned« u kojoj ovu divnu pjesmu Lucinde Williams Dando i ostatak grupe iz country balade podižu, zahvaljujući odličnim solažama gitare, na razinu čvrstog alt country rocka. Među najzanimljivije trenutke albuma svakako spada obrada Nick Caveove pjesme »Straight To You« koju su The Lemonheads iz tamne caveovske balade pretočili u melankoličnu alter rock baladu srednjeg tempa.

Izuzeci od ovog okretanja americana&country području svakako su popu okrenuta obrada »Magnet« grupe NRBQ, potom odlična posveta punk zvuku u pjesmi »TAQN« istoimenog sastava te svakako »Unfamiliar«, zanimljiva reggae obrada pjesme sastava The GiveGoods. Nedvojbeno – ugodno je slušati ovaj album, ali je ipak šteta što Evan Dando više ne nalazi snage da piše vlastite pjesme.

Komentari

komentara