Žal za mladošću i strah od starenja vrlo je čest motiv brojnih rock i pop izvođača, a kako ga se može uobličliti u pitki pop punk pomiješan s ritmično gitarističkim pristupom americani, vrlo je uspješno pokazala filadelfijska rock grupa The Menzingers koja je na svom šestom studijskom albumu nazvanom »Hello Exile« ponudila svu silu melodiozne i vrlo plesne nostalgije za prošlim danima te blagog straha pred budućnošću koja je već, eto, donijela rane tridesete!

Dakle, Menzingeri su još itekako mladi, ali im već nije svejedno što dani mladosti sve brže prolaze pa im je to središnja tema ovog za slušanje vrlo ugodnog abuma.

Najdirektnije taj sindrom »Glory days« (to je naziv Springsteenove pjesme o muškarcu koji stalno pati za danima srednjoškolske slave) The Menzingers iznose u skladbi »High School Friend« u kojoj na duhovit način kroz prikaz susreta dva nekadašnja nerazdvojna srednjoškoilskla prijatelja iznose spoznaju o boljoj prošlosti, a još je dojmljivija nostalgije prepuna »Farewell Youth« čija je okvirna priča puno ozbiljnija jer sjećanja na mladost kreću pri preranom pogrebu jednog iz generacije.

Iskreno o životu

No, ljepota mladosti i žal za njom najuspješnije su izraženi u ljubavnim pjesmama pri čemu se posebno ističe »Anna«, najbolji trenutak albuma, pjesma o bivšoj djevojci čiji lik oživljava kroz nekoliko scena (The way you’d laugh and dance in the kitchen/After drinking too much cheap red wine) moleći je da se vrati u Philadelphiju jer taj grad nije isti bez nje – »I have so much to tell you/Please come back to Philadelphia/This place isn’t the same without you, Anna.«, pjeva Greg Barnett u ovoj i za radijske programe idealnoj pjesmi, da bi potom u isto tako sjajnoj »Hello Exile« uz pratnju zvečećih a la sixties gitara oživio sjećanje na nezaboravnu ljetnu mladenačku ljubav.
Sličnu temu, ali uz puno više gorčine koju donosi prolaznost vremena i blijeđenje ljubavi, obrađuju teme »Portland« i »Strangers Forever« te »Strain Your Memory« koja uz problem sve manje količine ljubavi upozorava i na muke sa siromaštvom, a od tog tematskog niza pjesama izdvaja se gorka i punkerski realna »I Can’t Stop Drinking« koja dojmljivo opisuje brak u kojem se muškarac ne može riješiti ovisnosti o alkoholu pa usprkos nekada velikoj mladenačkoj ljubavi, sve klizi u nezadovoljstvo, strah i mržnju. Ono što ovoj pjesmi daje dodatnu notu zanimljivosti svakako je to što se žena iz pjesme zove Anna čime je istaknuta veza sa istoimenom pjesmom te na još jedan način naglašeno kako vrijeme, godine i prolaznost mogu uništiti i najsvetlije osjećaje.Menzingersima treba priznati da su od svog debi albuma »A Lesson In The Abuse Of Information Technology« (2007) uvijek nastojali iskreno govoriti o svemu što ih okružuje, a budući da su ih zanimale za to doba mladosti tipične teme zabave i ljubavi, nekima je njihova glazba, bez obzira na nedvojbenu melodioznost i hitoidnost, bila prejednostavna. Taj su pristup nastavili i na ovom albumu i dalje »udarajući« po ljubavi i zabavi, ali uz strah da toga više neće biti tako puno kao nekada. No, dvije pjesme su ipak drugačije i pokazuju u kom bi se dalje smjeru mogla razvijati njihova karijera.

Anti Trump himna

Prva, ujedno i jedna od najboljih na albumu, je uvodna »America (You Freaking Me Out)«, sjajna anti Trump himna (What kind of monsters did our parents vote for? – Za kakvo su to čudovište glasali naši roditelji?) koja uz poruku »Ameriko, volim te – ali me strašiš« pokazuje kako bi društvene i političke teme uskoro mogle postati dio njihovih pjesama. Potvrđuje to i zanimljiva »Strawberry Mansion« koja govori o ekološkim i opasnostima koje prijete Zemlji i čovječanstvu zbog pretjeranog iskorištavanja planete. Hoće li se okrenuti tim i sličnim temama, ili dalje ostat zarobljeni u svijetu nekadašnje mladosti i žala za danima slave, pokazat će budućnost, a dok se to ne dogodi itekako je moguće uživati u melodioznom i plesnom pop punku kojeg nudi ovaj kvartet iz gradića Scrantona, nedaleko od Philadelphije.

Komentari

komentara