Help Us Stranger« je treći studijski album rock grupe The Raconteurs koju čine Jack White (vokal, gitara), Brendan Benson (vokal, gitara), Jack Lawrence (bas gitara) i Patrick Keeler (bubnjevi).

Budući da su uz ovaj sastav radili ili rade samostalne projekte te u drugim grupama (Lawrence i Keeler u grupi Greenhornes, White i Lawrence u Dead Weather, White u White Stripes), sastaju se i rade u stankama između raznih aktivnosti pa stoga 14 godina nakon osnivanja imaju tek tri albuma. Debitirali su davne 2006. godine s »Broken Boy Soldiers«, potom su 2008. godine objavili »Consolers of the Lonely« te sada, punih 11 godina kasnije i žestoki retro rock album »Help Us Stranger«.

The Racounters četvorka sama je u ovaj album najavljivala riječima »rock and roll album na kakvog ste čekali«, a usprkos uočljivoj noti brbljave rock hvalisavosti činjenica je da će ljubitelji čvrstog starinskog rock zvuka itekako biti zadovoljni jer četrdesetak minuta glazbe prezentirane kroz dvanaeast novih pjesama ima u sebi ne samo onu iskonsku snagu rocka šezdesetih i sedamdesetih, već u popriličnoj mjeri podsjeća i na blues te garage rock početke mnogima u Hrvatskoj iznimno drage grupe White Stripes.

Žestoko i brzo pojmovi su koji se, kad je o ovom albumu riječ, vežu uz većinu pjesama pa je tako već uvodna »Bored and Razed« moćni garage rock s dobrim blues rock solažama i tekstom kroz koji se suprotstavljaju šminkerska Kalifornija i radnički Detroit. »Don’t Bother Me« uz pomalo kaotični i agresivni ritam gnjevno šalje poruku suvremenog čovjeka koja glasi – ne dosađuj mi! U sličnom je glazbenom, pa i idejnom stilu i jedina obrada na albumu, pjesma »Hey Gyp (Dig The Slowness)« škotskog kantautora Donovana u kojoj kroz nervozni i brzi garažni rock s puno bubnjeva i plesnog ritma pjevaju o ljubavi svedenoj na trgovinu da bi potom pravom detroitskom garažnom funk rocku »What’s Yours Is Mine« još jednom na ironičan način progovorili o opsjednutosti materijalnim. Odlična »Sunday Driver« prepuna je a la Led Zeppelin moćnih rock rifova, a »Live A Lie« punk energičnošću zaziva rane radove kultnih The Stoogies koje White i društvo itekako cijene.

Čak i kad pjesme u svojoj osnovi nemaju agresivnost i brzinu, The Racountersi ih pretvaraju u energične i poletne za što je najbolji dokaz u osnovi akustična naslovna tema, te još i više »Only Child« koja kroz dominaciju akustičnih gitara progovara o neprilagođenom pojedincu i idealna je za zborsko pjevanje. Još je u tu svrhu bolja »Somedays (I Don’t Feel Like Trying)«, odlična stadionska country rock balade o još jednom neprilagođenom i neshvaćenom pojedincu.

No, vrhunac ovog umjerenijeg dijela albuma svakako je »Now That You’re Gone«, jednostavna ljubavna pjesma o osjećajima i raspoloženjima nakon raskida veze. Dobre blues solaže, snažna podloga basa i bubnja te odlični prateći glasovi koji sjajno iskazuju potmulu tugu nakon ljubavnog poraza pretvaraju ovu pjesmu u nešto što bismo mogli nazvati garažni rock sentiš.

Da su u stanju uskladiti glasove The Racounters potvrđuju u »Shine The Light On Me« gdje su im uzori Beatlesi, čak i više Queen i njihovo višeglasno pjevanje, a u završnoj »Thoughts And Prayers« svoje misli i molitve upućuju nam kroz klasične folk akustične obasce kakve su u nekim svojim pjesmama majstorski koristili Led Zeppelini.

No, što god svirali – žestice ili nešto ritmom umjerenije i na akustičnom pristupu utemeljene pjesme – The Racounters to čine znalački i s puno duha pa se za »Help Us Stranger« zaista može reći da je to istodobno i sjajan starinski retro rock i suvremeni indie rock album.

 

Komentari

komentara