Dobro su The Siids na svom prvijencu nazvanom »Brutalist« iskombinirali electro i rock zvuk stvorivši album koji može zanimljiv biti i ljubiteljima elektronike i onima koji više cijene rock čvrstinu.

Polazeći od vlastitih glazbenih sklonosti, ali i poštujući bogate izvore od još tamo osamdesetih (Depeche Mode, Ultravox) pa do današnjice (Editors), The Siids su napravili iznimno moderan album koji zvukom i načinom pjevanja ide u red onih domaćih izdanja koje bez, kako se to kaže, »po’ muke« mogu direktno na svjetsku electro rock scenu. Svaka je pjesma kombinacija te dvije strane rocka, mada je prevlast elektronike ipak uočljiva.

Rokerska odstupanja su žestoka i agresivna »Wake«, dojmljiva »Meaningless Weightless«, kao i završna »Out of Tune« koja je melodijskom linijom i refrenom potencijalni pop rock radijski hit, mada čvrstog rock ritma i sjajnih gitarističkih solaža ima i u onim pjesmama koje su baš očito okrenute synth zvuku. Spojiti grandioznost s intimnošću te melodioznost s ritmičnošću, bio je i jedan od temeljnih ciljeva pri stvaranju albuma, ističu Stanislav Grdaković i Darko Terlević, dvojac koji čini The Siids. U toj su namjeri, bez imalo dvojbe, itekako uspjeli jer će se »Brutalist« puštati i u radijskom eteru i na klupskim koncertnim svirkama.

Instrumentalni uvod

Album otvara instrumental »Heavy Weather« koji u svojih tridesetak sekundi daje mini-sliku cijelog albuma jer jasno ukazuje na prevlast elektronike, ali je očit i utjecaj rocka, čak i psihodelije. Instrumental se pretapa u pjesmu »Lovers« koja je svojim synth rock pop okružjem idealna za plesnu klupsku scenu pri čemu su rock rifovi vrlo dobro uklopljeni u electro okvire, a taj spoj slušljive i ritmične plesne agresivnosti potom traje tijekom cijelog albuma. Za »Feeling« sami The Siids kažu kako možda najbolje prezentira electro stranu njihovog zvuka.

– Ona glazbeno i tekstualno predstavlja želju za stvaranjem nečeg novog te spremnosti da ostavimo iza sebe sve utege i krenemo dalje u nešto što će biti vođeno isključivo osjećajem, kažu Grdaković i Terlević.

Nešto mračnije »a la Depeche Mode« ozračje te pjesme u »Beats Running Down«, jednoj od pjesama koja zagovara nužnost promjene i izlaska iz loših okvira, dobija vrlo plesni »a la Ultravox« zvuk s gitarama koje na trenutak pri završetku vuku i na U2 čarobnjaka The Edgea da bi u »Moments of Laughing« mjesto pjevača preuzeo Terlević dodirujući i tekstom i glazbom pomalo i Bowiejevu poetiku iz njegove berlinske elektroničke faze. »Break the Silence« kombinira rock ritam s crkvenim napjevima i synth pop ozračjem tražeći kroz tekst nužnost promjene loših okvira života, bilo osobnih, bilo društvenih. U »Giving Myself To You« vraćaju se temama ljubavi i potpune predaje voljenoj osobi, da bi potom u čvrstoj »Meaningles Weightless« progovorili o ljubavnom porazu koji i nije poraz jer ljubavi baš i nije bilo pa je gubitak nevažan.

Fantastičan kraj

Vrhunac albuma je završni dio. Više od osam minuta duga i raskošna »Freedom« pjesma je čije je stihove napisao Marko Rogić (White on White) i koja iznimno dojmljivo obrađuje motive smrti i prolaznosti koristeći pri tom raznovrsne glazbene izričaje i uspješno mijenjajući ritam pretvarajući se u najsloženiju i ponajbolju pjesmu albuma, dok je odlična završna »Out of Tune« u najvećoj mjeri lišena elektronike što ovoj himni o nepripadanju i stanju kad znaš da nisi usklađen s nečim idealno odgovara.

Sigurno je da će se »Brutalist« naći u vrhu izbora brojnih domaćih rock kritičara, odnosno da je već sada jasno kako je riječ o jednom od ponajboljih albuma domaće rock scene u ovoj, 2019. godini. Stanislav Grdaković i Darko Terlević time su načinili dodatan i svake pažnje vrijedan iskorak te će, uz dosadašnji rad u grupi Morso, u budućnosti biti itekako prepoznavani i kao The Siids ekipa.

Australska veza

Na upit što ime grupe znači, Stane Grdaković duhovito kaže kako je »odgovora više, a svaki je točan!«. Konkretno, projekt je nastao u Sydneyju, autori su Stane i Darko, duo su, a pas koji je s njima bio u studiju zove se Sid. I onda je potpuno logično da se zovu The Siids! Objašnjenje je dovoljno duhovito da pokaže kako je The Siidsima i humor blizak. Tekstualno i glazbeno album je stvoren za njihova lutanja Australijom, snimljen je u Terlevićevom studiju koji ga je i producirao (odlično), a mastering je napravio Matej Zec u GIS studiju. Također odlično.

Komentari

komentara