Iza čistog američkog imena grupe Trees of Maine te naziva albuma »Twin Cities«, pjesama i svih stihova otpjevanih na engleskom, krije se ipak domaći dečko, točnije Valdet Luboteni, znan domaćim ljubiteljima rocka po radu s labinskim rock sastavom Orange Strips.

Nakon raspada tog sastava Luboteni nastavlja rad kroz grupu Trees of Maine koja je, ustvari, njegov solistički projekt, a naziv (Drveće Maine) je vezan uz njegovo iskustvo boravka u toj saveznoj američkoj državi. Nakon tri godine rada pod tim nazivom iza njega su EP i već drugi album na kojem je, kako sam ističe, sam odsvirao svaku notu.

I učinio je to vrlo dobro, posebno za one koji vole spoj synth zvukovlja i električnih gitara, jer je to temeljna glazbena podloga ovih desetak pjesama obimnog i nepunih četrdesetak minuta dugog albuma.

Osobna iskustva

Synth rock i pop temelji zazivaju još iz osamdesetih znane grupe kao što su Ultravox, Depece Mode ili Human League, a vrlo dobri gitaristički dijelovi podsjećaju na još i ranije zlatne šezdesete, odnosno kasnije (osamdesete) dodire s veličinama kao što su The Smiths ili R.E.M. koje i Luboteni ističe kao velike uzore u tom gitarističkom dijelu albuma. Kombinacija synth i elektro zvuka s razigranijim i čvršćim rock gitarama djeluje pitko, melodiozno, slušljivo i radiofonijski u najboljem smislu te riječi pa ne treba sumnjati da će za Trees of Maine posezati, nadamo se, i urednici domaćih radijskih postaja.

Kad je o tekstovima riječ, Luboteni spada u onaj krug autora koji su prije svega okrenuti i posvećeni vlastitom životu te mukama, problemima i dvojbama koje donosi ponajpije na intimnom planu pa tako, primjerice, u uvodnoj »War With Everyone« slušamo o tinejdžerskim dvojbama i sukobima s okolinom na koju se teško prilagoditi, »Hailstones« govori o pokušaju da se nakon nečeg lošeg čovjek »vrati u igru«, »Kid in Swolen Skin« je prisjećanje na američko iskustvo s nedodirljivom djevojkom, »Foreign Flags« i »Boomslang« govore o stjecanju životnog, posebno ljubavnog i emocionalnog iskustva, kroz svađe i sukobe, a bliska im je i odlična »Two Young« s realnom slikom odbijanja nekih kompromisa, mada znaš da time gubiš.

»Push« za rokere

U ponajbolje trenutke svakako treba svrstati »King Llama« sa zanimljivom konstatacijom kako nekad nije dovoljno čak ni kad daš sve od sebe, a možeš ostati u opasnosti jer nemaš više kome što dati.

Vrlo dobra je i produhovljena skladba »Moving« s lijepim stihom »Ostavi prozor otvoren i pusti tišinu van«. Vrlo je dobra rasplesana »Mud & Snow« posvećena danima provedenima uz bivši bend koji je, očigledno smatra Luboteni, mogao dati puno više, a ljubiteljima rocka najviše će se dopasti »Push« koja priču o čovjeku koji ne vidi izlaza iz košmara u kojem se nalazi, prenosi uz znatno čvršći i rockerskiji zvuk od ostalih pjesama.

Sam svoj majstor

Govoreći o nastanku albuma Luboteni kaže: »Ja sam odsviram apsolutno svaki ton na cijelom albumu jer nemam više ni vremena ni živaca nekoga moliti da mi uleti s bilo čime, pa zato eventualno posudim još koji instrument i sve napravim sam. Na kraju izmiksam pjesme onako kako ih ja čujem i mislim da je to ono kako bi trebalo biti. Međutim, nakon toga ih preuzme moj kolega Alen Zarifović, iz neo goth benda Loell Duinn, koji s mojim glazbenim pravcima, realno nema nikakve veze. Ali ono što ima su odriješene ruke. Mislim da upravo to zapečati sudbinu pjesmama. Učimo i jedan i drugi, svaki na svom polju i čuje se taj pomak od izdanja do izdanja.«

Komentari

komentara