Ovako. Za slušanje ovog albuma potrebno je dobro rashlađeno omiljeno piće (viski, dobro pivo, može i vino, ma može i votka…), vatrica u kaminu (nije nužno, bitno da je toplo), pravo društvo (može i sam) te, naravno, dobra linija koja osigurava kvalitetan zvuk.

Pa stisneš play i – to je to! Sve što dalje slijedi čisto je uživanje jer je genijalni stari mačak Van Morrison još jednom napravio album iz čistog užitka i za čisti užitak. Van the Man ovog je puta zagrabio u vrela iz kojih izviru soul, blues, country, gospel i pionirski rock and roll nastojeći – i uspjevši – dokazati kako je ta glazba srca i duše itekako vrijedna po svakom kriteriju, pa i onom prave umjetnosti. Upućuju na to i naziv albuma jer »tri akorda i istina« poručuju baš to – možete vi govoriti da su to samo tri jednostavna akorda, ali tu je toliko puno osjećaja i istine da se uživati mora.
I dok je na nekoliko prethodnih albuma obrađivao glazbu raznih blues, soul i jazz autora (Cole Porter, Count Basie, Sam Cooke, Sister Rosetta Tharpe, Willie Dixon, Bo Diddley) na »Three Chords and the Truth« Van Morrison je dao oduška vlastitoj kreativnosti i svih 14 pjesama potpuno su nove i njegove, osim »If We Wait For Mountains« koje je koautor Don Black. Stilski ih je nemoguće jednoznačno odrediti jer u okviru jedne skladbe majstorski spaja različite glazbene izraze i utjecaje stvarajući na kraju vlastitu originalnu glazbu čijih 67 minuta i 14 pjesama ravnodušnim ne mogu ostaviti glazbene sladokusce pa je već 41 studijski album 74-godišnjeg irskog genijalca jedan od onih koji idu u red njegovih ponajboljih ostvarenja u gotovo 55 godina dugoj nazočnosti na svjetskoj rock sceni. Svjedoče o tome i oduševljene pohvale krirtičara te plasmani albuma na top ljestvicama, ali prije svega sam čin preslušavanja koji potvđuje da je ovo jedan od onih albuma na kojem – nema loše pjesme

Vlastita prošlost

Tematski je Morrison u najvećem broju pjesama okrenut vlastitoj prošlosti veznoj uz glazbu pa o tome govori i naslovna tema u kojoj govori o tome kako je davno, sredinom 1960-ih, počinjao uz tri akorda i željom da kroz »shot of rhytam and blues« govori svoju istinu kroz blues, rhytam and blues, soul, gospel te rock and roll, a sve je te pravce smjestio u ovu sjajnu naslovnu temu prepunu sviračkog umijeća i opuštenog uživanja. »Early Days« čista je posveta ranom dobu rock and rolla, sredini 1950-ih i pločama memfiškog Sun studija, a »Up On Broadway« hommage je tom za glazbu i kazalište kultnom dijelu New Yorka te svim starim majstorima soula, od Driftersa pa do Sama Cooka.

Prošlosti se dotiče i nježna »In Search Of Grace«, ali vrhunac ovih retro trenutaka nedbvojbeno je gotovo punih osam minuta duga završna »Days Gone By«, predivna soul balada o prolaznosti života koje se dotiče i citiranjem na engleskom govornom području kultne pjesme škotskog romantičara Roberta Burnsa »Auld Lang Syne« u kojoj se slave davni divni dani mladosti, a isto to čini i Morrison u ovoj izuzetnoj pjesmi.

No, nije Morrison samo okrenut prošlosti o čemu odlično svjedoči duhovita country pjesma »Bags Under My Eyes« u kojoj o svojim »vrećicama ispod očiju« progovara kroz honky tonk valcer stilom kojim se i Wilie Nelson poigrava svojom starošću pri čemu Morrison čak i glasom oponaša tog outlaw barda. Naravno, starost ne znači i nemogućnost uživanja u bar ponekim trenucima pa tako u izvrsnoj uvodnoj »March Winds In February« izvrsno glazbom, glasom i tekstom kroz opis zime koja se vjetrovima negdje na Azurnoj obali pretvara u proljeće svjedoči o vitalnosti života.

Općeživotne poruke

Znatan dio pjesama ovog albuma Morrison veže uz općeživotne poruke pa je »Fame Will Eat The Soul« koju izvodi uz izvrsnu pratnju Billa Medleyja, pjevača čuvenih Righthouse Brothersa, poruka kako sa slavom treba biti oprezan jer ti može pojesti dušu, a »Dark Night Of The Soul« kroz poigravanje obrascima soula, jazza i latino gitare govori o psihičkim problemima suvremenog čovjeka. »Read Between The Lines« govori o tome kako je realnost često sakrivena, »Does Love Conquer All?« kroz pravi keltski soul postavlja pitanje pobjeđuje li ljubav zaista sve, odnosno ima li to pitanje uopće smisla, a odlična »If We Wait For Mountains« prekrasna je gospel soul balada koja zagovara pozitivnu životnu filozofiju i aktivnost jer bolje je, kako to stara poslovica kaže, krenuti prema planini, no čekati da ona priđe tebi. Od općeg pozitivnog i laganog laid back ugođaja od 14 pjesama odudara samo »You Don’t Understand«, čvrsti R&B s podosta jazza i očiglednim vokalnim utjecajem Raya Charlesa što odgovara tekstu koji pomalo i cinično govori o tamnoj strani života i zlu koje postoji u ljudima te se izražava kroz rasizam, nasilje i mržnju. »Three Chords and the Truth« je šesti album Van Morrisona u zadnje četiri godine, ali i prvi s potpuno novim materijalom nakon odličnog »Keep Me Singing« iz 2016. godine. Dokaz je to Van Morrisonove vitalnosti i originalnosti koja ga ni u 74. godini ne napušta i zahvaljujući kojoj i dalje od ovog irskog soul vilenjaka iz godine u godinu dobivamo nezaboravne glazbene darove, kakav je i ovaj divni album.

Odlična ekipa suradnika

Naslov albuma preuzet je od američkog country pjevača Harlana Howarda koji je jednom prilikom rekao kako je country glazba sastavljena od tri akorda i istine. No, naslov bi mogao zavarati jer je čisti countra uočljiv samo u jednoj pjesmi, a sve ostalo je spoj pravaca koje Morrison desetljećima voli. Da bi ih odsvirao kako treba odabrao je sjajnu ekipu koja je zaslužna za ovo malo remek-djelo ugode. Gitarist Jay Berliner koji je s njim radio kultni »Astral Weeks« zaslužan je za niz divnih akustičnih latino i country trenutaka. Uspješno ga slijedi drugi gitarist Dave Keary solažama na električnoj gitari, izvrstan je i basist David Heyes koji je s Morrisonom od 1972. godine, a B-3 orgulje briljatno na svakoj pjesmi stvarajući temeljnu podlogu svira John Allair.

Komentari

komentara