Svjesno ili ne, riječki je kantautor Marko Rogić već odabirom umjetničkog imena White on White najavio drugačiji pristup glazbi. Naime, White on White iliti Bijelo na bijelom kultna je slika ruskog avangardnog slikara Kazimira Maljeviča, remek-djelo koje, između ostalog, zagovara i drugačiji pristup slikarstvu, odnosno umjetnosti, a baš taj poseban pristup nudi i Rogićev prvijenac »Out of Nowhere«.


Posebnost Rogićeva rada ponajprije je u tome što najveći dio pjesama njegovog prvog albuma govori o bolnim iskustvima, psihičkim i emocionalnim krizama, porazima i gubicima, ali je usprkos svoj toj negativnosti stvorena glazba gotovo pa sva u ozračju ugode, nježnosti, prozračnosti i pozitive. Rečeno upućuje na za autora svojevrsnu terapeutsku funkciju stvorene glazbe, a budući da je sve skupa napravljeno vrlo kvalitetno, onda se taj terapeutski učinak – što je za svaku pohvalu – prenosi i na slušatelja. Najjednostavnije rečeno – ovaj je album ugodno slušati jer djeluje opuštajuće i umirujuće.

Akustična gitara

Polazište svake od 12 na albumu zabilježenih pjesama je akustična gitara koja daje temeljnu melodiju, a onda se na nju nadograđuju ostali instrumenti (solo gitara, bas, bubanj) koji u studijskoj obradi uz određene nadopune drugih instrumenata svakoj skladbi daju snagu i puninu koja se u slučaju nekih pjesama pretvara u pomalo grandiozni i opojni himnični zvučni zid upotpunjen Rogićevim vokalom pri čemu je bitno reći da su svi stihovi otpjevani na engleskom jeziku. Prevlast gitara (akustična, solo, slide) povremeno glazbu usmjerava k obalama americane, kao i keltskog folk nasljeđa, a zahvaljujući dobrom korištenju klavijatura i punini zvuka moguće je pomisliti i na Mikea Oldfielda, dok povremene gitarističke solaže uronjene u ozračje psihodelije zazivaju Pink Floyde.

White on White Foto Marko Laća (1)
Blag, nježan i profinjen zvuk prevladava u većem dijelu pjesama, od početne ljubavne »Mirage« do trenutaka koje, primjerice, nude »Blindfolded Mind«, »Stay Babe« ili odlična »To the Diferent Side of Us (Dark House)« s bogatom podlogom klavijtura, odnosno vrlo dojmljiva završna »Grey Hair« posvećena sjećanju na vlastitog oca. U »No Return« osjeća se dašak keltskog folka, dok je »Sweet Blues« možda i najkomorniji trenutak albuma, potpuno suprotan temi »You« u kojoj ritam određuju bubnjevi i pljeskanje rukama. Iako se očigledno glazbom bori protiv negativnosti i depresije, ponekad su ta stanja uočljiva ne samo kroz stihove, već i kroz agresivniji zvuk solo gitare kakav se dobro čuje u »This war«, kao i u ukupnom ozračju odlične »The Broken One« koja dojmljivo govori o psihičkoj krizi.

Nastao niotkuda

Govoreći o nastanku svog albuma Rogić je rekao: »To je priča o odlasku, o gubitku, o emocijama natopljenim tugom i dječjom željom za beskrajnosti i bezvremenosti. Album ‘Out of Nowhere’ nastao je, kako mu i samo ime kazuje, niotkuda, iz pera i gitare jednog neglazbenika, u lijepim glazbenim godinama. Dvanaest skladbi na albumu predstavlja svojevrsni glazbeni otisak stanja čovjeka u vremenu mjena i rastanaka s dragim ljudima, pričama i odnosima«. Nema se što posebno ovome dodati, osim možda konstatacije kako je »Out of Nowhere« možda i došao niotkuda, ali će nedvojbeno ostati tu gdje je došao jer to svojom vrijednošću nedvojbeno i zaslužuje. Definitivo, riječka rock scena ima još jednog zanimljivog i svake pažnje vrijednog autora.

Komentari

komentara