Najprije odabirom novog producenta (svenazočni Brian ‘Danger Mouse’ Burton), a potom i naslovom albuma (“Getaway” – Bijeg) čuveni LA rockeri Red Hot Chili Peppers najavili su određeni odmak od zvuka koji ih je učinio slavnim, a da zaista idu u jednom novom smjeru postalo je jasno odmah po pojavi tog novog, jedanaestog po redu studijskog albuma koji je zaista donio malo drugačije Pepperse.

No, vjerni fanovi ne trebaju paničariti jer “Getaway” nudi itekako puno od onog na što smo od Kiedisa i ekipe već navikli, a to ponajbolje potvrđuju top liste budući da je novi RHCP album zasjeo na prva mjesta u deset zemalja, a drugo mjesto dosegnuto je u SAD-u, Engleskoj, Kanadi i Njemačkoj.

I baš ti podaci o uspješnosti prodaje jasno oslikavaju “Getaway”, album koji će teško koga baš razočarati, ali isto tako će rijetki biti oni koje će jako oduševiti! Otuda na najvećim tržištima “samo” drugo mjesto koje bi sigurno, s obzirom na veliki broj njihovih poklonika, bilo prvo da “ljute papričice” nisu odlučile svoj glazbeni izraz poprilično ublažiti elektronikom zbog čega su i angažirali takvom izrazu sklonijeg Danger Mousa, odustavši od više od četvrt stoljeća duge suradnje sa Rickom Rubinom koji je od prvih za njih producentskih poslova ostvarenih na albumu “Mother’s Milk” iz 1989. godine bitno utjecao na njihov ka čvrstom rock funk izrazu okrenuti zvuk.

Te pomalo kaotične a opet ritmične žestine naglašene Kiedisovim ekspresivnim vokalom ne nedostaje ni na ovom albumu, ali je ipak u blagoj mjeri nadvladava ispolirani studijski zvuk u kojem je premalo RHCP sirovost i u kojem je sve na svom mjestu pa se u nekoliko navrata prilično opasno naginju padu u pop more.

Taj pokušaj spajanja novog elektronici okrenutog izraza s tipičnim RHCP rock funk udarima uočljiv je već u dvije uvodne pjesme albuma, naslovnoj “The Getaway” i već znanom singlu “Dark Necessities” i sasvim solidno funkcionira pa će ga prihvatiti i oni stariji štovatelji grupe.

No, ti ortodoksniji ljubitelji starih Peppersa, ponajprije oni odrasli na sjajnim albumima “Blood Sugar Sex Magic” (1991), “Californication” (1999) i “Stadium Arcadium” (2006), teško će prihvatiti zaista previše radijskom popu bliske “Encore”, “Sick Love” (piano svira Elton John koji je i jedan od autora pjesme!) ili vrlo diskoidnu electro posvetu osamdesetima “Go Robot”.

S druge pak strane to “pripitomljavanje” dokazano zločestih LA momaka vrlo je dobro provedeno u tri zaista kvalitetne balade – “The Longest Wave” , “Feasting on the Flowers” i “The Hunter” nedvojbeno podosta duguju psihodeličnoj fazi rada grupe The Beatles pa ako se RHCP trebaju mijenjati, neka se onda mijenjaju na način kako su to učinili u ovim pjesmama. Naravno, većina njihovih fanova najradije bi da ostanu kakvi su bili, a tome u najvećoj mjeri na ovom albumu odgovara žestoka ritmična “We Turn Red”, čvrstom blues rocku u potpunosti okrenuta “Detroit”, funk punkom inficirana “This Ticonderoga”, ali i znatno nježnija “Goodbye Angels” s puno onog RHCP tipičnog ayo, ayo ayo pjevanja, kao i svake pažnje vrijedna završna “Dreams of a Samurai”.

Tematski je većina pjesama, po riječima samog Kiedisa koji je i ovom prigodom bio glavni tekstopisac, vezana uz kraj njegove dvije godine duge ljubavne veze “koja je završila poput eksplozije nuklearne bombe”, kako je BBC 2 rekao Kiedis.

No, dotakli su se i jako im dobro znane tematike ovisnosti (“Dark Necessities”, “We Turn Red”), zamislili se malo i nad mračnom budućnošću u kojoj ćemo svi primiti obilježja robota (“Go Robot”), odali posvetu Kiedisovom Detroitu u istoimenoj pjesmi te odnosu oca i sina u dojmljivoj “The Hunter”.

Definitivno, “The Getaway” nije klasični RHCP album, ali bi nepravedno bilo reći da su izdali sami sebe. Iako se osjeti nedostatak nekadašnje energije i žestine, “The Getaway” je dobar album, skup pjesama koji potvrđuje kako Kiedis, Flea i društvo znaju i mogu stariti uz glazbu.

Drugim riječima, RHCP su se uspješno promijenili, iskoristili ono staro, dodali nešto novo primjerenije ovom trenutku i njihovim godinama te, usprkos očitoj težnji ka komercijalnosti i uspjehu na radijskim postajama, napravili album kojeg se ne moraju stidjeti.

 

Komentari

komentara