Punker, pjesnik, performer, romantik i boem, nekadašnji frontmen grupa Avlijaneri i OŠ Sulud III. koji iza sebe ima ogroman punk, rock i blues opus. Sve je to Izet Medošević, riječki glazbenik čiji je album prvijenac »Granulo je sunce« nedavno najavio singl »Cura ispred Placea«.

Vaš album prvijenac koji će izaći u izdanju Dallas Recordsa, prvi je od tri nosača zvuka koje će vam objaviti ta kuća. Pa, za početak, recite nam kad možemo očekivati album, i što nam on donosi?

– Očekujem da će se album svidjeti publici. Pjesme su većinom remiksirane tako da treba minimum dva, a maksimum tri mjeseca.

Kako je došlo do vaše suradnje s Dallasom?

– Na jednom kružoku pjesničke skupine Ri – lit u pauzi nakon čitanja, odgledali smo i odslušali pjesmu i video »Cura ispred Placea«. Reakcije ljudi bile su izvrsne, a na moju sreću tamo se našao i Vlado Simcich Vava koji ima nos za takve stvari pa je odmah predložio da me spoji s Dallosom, što se i dogodilo. Tada smo se dogovorili za širu suradnju, odnosno objavljivanje tri albuma.

Konceptualni pristup

Imate spreman materijal za sva tri albuma. Hoće li to biti svojevrsna trilogija ili će se raditi o tri međusobno neovisna CD-a?

– Vrlo je vjerojatno da će svaki album biti konceptualan. Težim tome. Prvijenac »Granulo je sunce« već je svojevrsna trilogija budući da su na njemu radila tri producenta, svaki na nekoliko pjesama.

Najavni singl albuma je pjesma »Cura ispred Placea«. Kako prolazi među slušateljima?

– Vrlo dobro. Pjesma je ljubavna, proljetna, ima finu vibru i vole je gotovo svi koji su je dosad čuli, iako nije klasični pop hit. Možda baš zato što što nije pretenciozna. Ljubavne pjesme su obično sklizak teren jer se lako upadne u patetiku. Video je odlično snimljen i montiran te osim vrlo dobre koreografije ima i žarke ali prirodne boje indijskog sunca.

Za njezin aranžman i videospot zaslužan je Tomislav Ćurković, slikar i nagrađivani videoautor. Kako je došlo do vaše suradnje?

– Ćurku (alias Tomazzo Gallina) znam još otkad sam bio mladi punkerić. On je sa svojim bendom Plod Mirže svirao u istoj prostoriji na Voloskom gdje su počeli i Avlijaneri (u tom periodu zvali smo se Gnom) pa nam je iako je samo nekoliko godina stariji, tada predstavljao veliku facu od basista. Uz Mrleta sigurno najluđa glava. Čega god se uhvati, bilo to slikanje, glazba, video, jednostavno rastura. Nije to neka novost.

Duh vremena

Suradnju s Ćurkovićem nastavit ćete i na singlu »Hollywooda niotkuda«. Što nam možete otkriti o toj pjesmi?

– Neke pjesme baš napravite i sastavite, a neke se baš dogode. S »Hollywoodom« je takav slučaj. Usput je pogodila duh vremena. Tomi ima videorješenje.

Po kojem ste principu birali pjesme koje će se naći na albumu »Granulo je sunce«? Gdje ga snimali i s kime ste sve surađivali pritom?

– Za početak sam dao ime albumu jer u početku bijaše riječ. Onda sam ga tek počeo slagati i slušno vizualizirati te komponirati pjesme, što je super je se onda događa album a ne kompilacija. Kad se nakupilo dovoljno pjesama, otišao sam u studio kod Davora Tomića i vrlo uspješno snimio pet pjesama koje su mi se činile najpogođenijima. Poslije toga sam neke od njih dorađivao s Ćurkovićem u studiju Zorana Medveda i Josipa Maršića te Mateja Zeca. Naposlijetku sam zapalio busom u Sarajevo da snimim i aranžiram dvije, tri rokenrol i punk stvari sa svojim prijateljem i možda najboljim rock&roll gitaristom novije generacije Srđanom Žagovcem. Trenutačno završnu fazu materijala snimam i miksam kod Siniše Vukotića, riječkog elektroproducenta jer mi se svidjela »Urania« (album koji je napravio za Poet Teatar). Zato i kažem da će moj prvi samostalni album biti svojevrsna trilogija jer, hoćeš – nećeš, svaki od producenata unese nešto svog zvuka.

Znamo po radu u bendovima Avlijaneri i OŠ Sulud III. U kakvim vas se kombinacijama danas može čuti? Nastupate li češće sam sa svojom gitarom, ili uz pratnju drugih instrumentalista?

– Kad sam odlučio prestati biti dijelom benda te izaći kao samostalni izvođač i autor, počeo sam tražiti prateći bend. Ali ne na bazi demokracije, već na razini razumne diktature. Htio sam samo ritam sekciju. Kad ritam sekcija sama zvuči dobro, to je dobar temelj. Također u trici se fino radi, bez da svi govore u isti glas ili da moram jednu stvar objašnjavati petorici pet puta. Imao sam sreće jer sam naletio na čvrstog bubnjara i inteligentnog basista koji su upravo ostali bez benda a htjeli su nastaviti svirati. Tako da su pristali na moje uvjete, a budući da se otprije znamo, nije bilo potrebe za upoznavanjem. Ime ritam sekcije je Borgie. S njima dvojicom u prostoriji vježbam materijal a po potrebi, kao za nedavni nastup u Vintage Industrialu, pozovem i Edwina Šabanovića kuma s lapom i lupovima te Marčetu Filipa na harmonici. Njih dvojicu koristim i za manje intimnije svirke kad nema potrebe za jačim zvukom, za postizanjem atmosfere i mantre dok ja sviram gitaru, recitiram i pjevam. To su u biti dva različita zvučna koncepta, koje ćete čuti i na albumu.

Banalnost umara

Na svojim nastupima, i općenito u svome stvaralaštvu, nikome ne podilazite. Na koje kompromise ipak pristajete?

– Podilazim samo svojoj materi. U glazbi je naime kao i u modi. Sve ima svoj comeback. Nema tu ničeg revolucionarno novoga, izuzev tehnologije koja olakšava ali nije presudna jer bi u tom slučaju svaki dobar informatičar radio i dobru muziku, a ništa nije dalje od istine. Također nervira me trend u kojem je produkcija zauzela bitnije mjesto od autorske glazbe. Produkcija je važna, tu nema spora, ali nije važnija od teksta i glazbe. Pop pjesma ima svoju strukturu, kompoziciju, harmoniju, ritam, trajanje i egzaktna je do određene mjere. Tek onda ide produkcija. Preferiram kraću minutažu jer mi je besmislesno ponavljati već izrečen tekst, osim u slučaju mantre, gdje se jedna rečenica ili riječ vrti pola ure. Neki to kvalificiraju kao apsurd, ali apsurd barem zabavlja dok banalnost umara. Barem mene.

Kako izgleda vaš stvaralački proces? Kao pjesnik stihove stvarate i neovisno od glazbe. Kada i kako se povezuju tekstovi i melodije?

– Kod mene je stvaralački proces konstantno prisutan. To je moja droga. Sada, sklapam li ideje prvo u glavi ili ih instrument sam izbaci, ovisi o tom što prije naleti. Kokoš ili jaje – situacija…

Iza vas je gotovo 25 godina karijere tijekom kojih smo vas upoznali kao autora, (kant)autora, rockera, punkera, bluesera, pjesnika, pjevača? Tko je danas Izet Medošević? A tko Iz@?

– Spor sam ali pomičem kontinente. To je jedino što znam sigurno. Ostalo su nagađanja.

Član ste književne skupine Ri Lit. Planirate li novu zbirku poezije, ili neku drugu knjigu u skoroj budućnosti?

– Nakupio sam desetak kratkih priča i nešto poezije, i vjerojatno ću izdati novu knjigu kad materijal osim kvalitete dobije i kvantitet. U svakom slučaju ne treba objavljivati samo da se objavljuje. Što se tiče Ri Lita, stvarno svaka čast. Ri Lit je uspio organizirati i promovirati književnost s dovoljno kvalitetnim piscima i pjesnicima te skupiti kritičnu masu publike. Također smatram da je takvo zajedničko promicanje pisane riječi unaprijedilo kvalitetu pisanja autora koji u Ri Litu sudjeluju, pa tako i mene. Vidljivo je da se publika zaželjela takvih okupljanja. Nije pompozno kao kazalište, niti divlje kao koncert, a opet sadrži kvalitetno kulturno događanje i istini za volju – sve je popularnije.

Osnivač ste Udruge PunkeRi čiji je cilj »komunikacija, bilo verbalna, bilo glazbena u svrhu druženja i okupljanja punkera Rijeke i svijeta«. Zbog čega ste je osnovali i kako se zadovoljni njezinim razvojem i djelovanjem? Koliko je, po vašem mišljenju punk kao ideja, ne toliko kao glazba, danas prisutan u našim životima?

– Punk Sex Pistolsa je mrtav. Kako biti luđi i apsurdniji od medijskog i glazbenog turbo folka (estrade)? Danas je punk više način razmišljanja. Drugačije poimanje stvarnosti od one koja nam je nametnuta. Došlo je do toga da ste sretni ako vam dijete sluša punk jer znate da neće biti indoktrinirani debil. To su danas, fini, meki, obrazovani mladi ljudi. U slučaju samih Punkera (PunkeRi), udruga je tu tek da da pravni legitimitet ali nije presudna. Danas svi imaju udruge a ja sam htio nešto slobodnije, kako punk i traži, a da su papiri tu. Carta canta. Svrhu cijele ideje lako je isčitati iz samog vašeg pitanja…

Komentari

komentara