Osmi Rijeka Tattoo Expo od petka do nedjelje. 25. studenog u Kostrenu će dovesti stotinu renomiranih tattoo artista iz petnaestak europskih zemalja koji će se natjecati za 31 nagradu, koliko će ih biti dodijeljeno tijekom ove trodnevne manifestacije.

Najveća tattoo konvencija u regiji ponudit će i bogat popratni program, a kao i prethodnih godina, imat će i humanitarni predznak: prikupljat će se donacije za pomoć Udruzi Svjetionik iz Rijeke. Ovo po mnogočemu jedinstveno događanje posebno je i po tome što su u timu od 20-ak ljudi koji na njemu rade, nositeljice glavnih poslova dvije mlade dame: Mia Mohorić i Marina Pavlić.

 

Marina Pavlić i Mia Mohorić/Foto Ivica  TOMIĆ

Marina Pavlić i Mia Mohorić/Foto Ivica TOMIĆ

S obzirom na to da su u svijetu tetoviranja žene još uvijek u manjini, zanimalo nas je kako su se one u njemu (s)našle i što pripremaju za ovogodišnju konvenciju.

Brendiranje konvencije

Osmi Rijeka Tattoo Expo održavat će se u Sportskoj dvorani u Kostreni. Po čemu će biti poseban?

Mia: Kroz protekle godina naše smo posjetitelje navikli da svake godine imamo nešto novo za njih, ali i za naše artiste. Moram istaknuti da smo jako ponosni na to da ove godine imamo 100 tattoo artista, što je 20 više u odnosu na prošlu godinu. Ovo je za našu malu konvenciju velika stvar, a kad nas nazovem malom, to je zato jer smo u usporedbi s drugim europskim konvencijama upravo to. Naime, posjećujemo niz konvencija u okolici, a ove smo godine potegnuli i do Londona i moram reći da smo im organizacijski vrlo slični – samo u malom pakiranju. Razlika je dakako u broju artista što u našem slučaju diktira fizički prostor, odnosno kvadratura dvorane. Da imamo veći prostor, bilo bi ove godine još najmanje 20 artista na Rijeka Tattoo Expu, dakle imamo i listu čekanja. Ove godine pojačali smo i kvalitetu popratnog programa: prvi put imamo suspenzije koje izvodi Dino Helvida iz Zagreba te performans akrobacijskog dua Tricycle Trauma, također iz Zagreba. Tu je naravno i riječka ekipa: plesna skupina Flame, mađioničar Andrej Škedel, Capoeira Jacobina Arte Rijeka i još svašta. Novost je i live streaming u dvorani: na videozidu ćemo prikazivati nastupe te tattoo natjecanja, na čemu je naravno naglasak u svakom aspektu. Uf, svašta je novoga, puno detalja i sitnica o kojima vodimo računa i o čemu učimo iz godine u godinu, što na greškama, što po savjetima. Baš volimo biti detaljni u svemu. Marina, jesam li nešto zaboravila?

Marina Pavlić/Foto Ivica  TOMIĆ

Marina Pavlić/Foto Ivica TOMIĆ

Marina: Moram reći da smo se ove godine, pored svega što je Mia navela, posebno posvetili i brendiranju konvencije. Odlučili smo kreirati prepoznatljiv vizualni identitet i radili smo na puno detalja pa tako ove godine imamo veći »merch«, bit će više obilježlja u prostoru dvorane s identitetom Rijeka Tattoo Expa u obliku promotivnog zida, infopulta, majica za ekipu koja svake godine vrijedno radi na konvenciji i gomile »sitnica« koje možda nisu odmah primjetne, ali čine veliku razliku. Rijeka Tattoo Expo artisti i posjetitelji već dobro poznaju i kao posebnu konvenciju na kojoj se druže, opuste i zabave, a mi se trudimo da im svake godine to iskustvo bude sve bolje.

Splet okolnosti

Tim koji organizira konvenciju čini 20-ak ljudi, a glavni dio poslova vodite vas dvije; Mia već pet godina, s Marina od prošle godine. Usporedbe radi, okolne konvencije uopće nemaju žena u organizaciji. Kako to da ste baš vi voditeljice projekta?

Mia: Za mene je to bila baš slučajnost ili splet okolnosti. Moj tada dečko, sada suprug, potpredsjednik je motokluba Fluminense Riders koji je nositelj i začetnik Rijeka Tattoo Expa. Prije pet godina zamolio me da mu pomognem oko nekih sitnica i to se pokazalo dobrom idejom, zaljubila sam se u taj svijet i te divne ljude i sljedeće godine već sam »vodila« konvenciju, naravno uz njegovu ogromnu potporu, kao i danas. Ali moram tu spomenuti, kako si i rekla, tim Rijeka Tattoo Expa je velik: tu je i više od 20 ljudi koji rade na konvenciji, tu je naš Josip bez kojega bi sve otišlo k vragu i koji ulaže svoje vrijeme tijekom cijele godine kao i ja, tu su i dečki iz motokluba koji su u konačnici to i zavrtili… Samo, eto, ja sam možda tada imala malo više vremena i volje da povučem, nešto više iskustva u takvim stvarima, znanja, poznanstava u Rijeci i sve se nekako složilo da sam preuzela ulogu koju imam i danas i da mi je prepušteno da samostalno odlučujem i vodim većinu poslova. I onda je došla Marina (smijeh).

Marina Pavlić i Mia Mohorić/Foto Ivica  TOMIĆ

Marina Pavlić i Mia Mohorić/Foto Ivica TOMIĆ

Marina: Mia i ja smo se upoznale prije nekoliko godina radeći zajedno na događanju na kojem me zamolila da joj pomognem oko neke sitnice za konvenciju. Ostale smo u kontaktu i u međuvremenu sam ju pozvala da sa mnom radi na još jednom projektu i shvatile smo da jako dobro funkcioniramo kao tim, a to je danas poprilično rijetko pronaći. Kako je vrijeme prolazilo, sve više smo shvaćale da se odlično razumijemo, slažemo i, što je najvažnije, podupiremo. Pozvala me da se aktivno uključim u Rijeka Tattoo Expo i ostalo je povijest. Konvencija je svake godine sve veća, a to nosi i puno veći opseg posla tako da sam ja na sebe preuzela neke stvari kao npr. promociju koju je Mia do tada sama radila. U glavnini imamo podijeljene poslove, ali zapravo gotovo sve radimo zajedno. Iza nas je uz konvenciju sad već velik broj projekata na kojima smo zajedno radile, ali mislim da je ključ svega što smo mi kroz sav posao postale i ostale prije svega prijateljice i žene koje se međusobno poštuju i razumiju, a to se odražava i na zajednički rad.

Mia: I da, da ti odgovorim na drugi dio pitanja: koliko mi znamo, na susjednim nam konvencijama žene nisu prisutne kao organizatorice ili producentice, one su možda u manjim ulogama poput prodaje reklamnih proizvoda, ulaznica i slično. Zašto je tome tako: pa jer je ovo još uvijek pretežito muški svijet, a i bajkeri koji vode konvencije diljem svijeta u većinskom su udjelu muškarci. Rekla bih da je to još nešto na što možemo biti ponosni i po čemu smo drugačiji – da upravo nas dvije imamo tako važne uloge u najvećoj konvenciji u regiji.

Važni su detalji

Koliko je i gdje najviše, vaš ženski »touch« najprisutniji?

Mia: Stvarno je realno da mi žene pazimo na svaki detalj, tako je i ovdje. Marini i meni bitno je kakve je boje traka, gdje je smješten infopult, kakav je raspored najava na društvenim mrežama. Kužiš me? Plus, uz Josipa ja puno radim i na komunikaciji koja uključuje i održavanje odnosa i kontakta s tattoo artistma kroz cijelu godinu i tu je isto moja nešto ipak profinjenija komunikacija, gdje faktor možda nije samo to da sam žena jer naš Josip to radi vrhunski, već i to da se time bavim i izvan konvencije.

Mia Mohorić/Foto Ivica  TOMIĆ

Mia Mohorić/Foto Ivica TOMIĆ

Marina: Slažem se s ovim što je Mia navela, mislim da se to najviše vidi u detaljima. Izuzetno nam je bitno da sve što se radi ima svoj smisao i na kraju izgleda dobro, od najmanjeg letka do velikih konstrukcija. Također nam je jako važno da se svi koji na bilo kakav način sudjeluju u konvenciji osjećaju ugodno, od samih artista do naših izvođača i izlagača. Volimo se pobrinuti koliko možemo da svi budu zadovoljni sudjelovanjem i da se žele s guštom vratiti. To nam je svakako najveća nagrada za trud i rad koji obavljamo tijekom cijele godine.

U svijetu tetoviranja žene su još uvijek u manjini, kao artistice i kao organizatorice i producentice, a većinu konvencija u svijetu organiziraju motoklubovi. Zašto?

Mia: Svugdje u svijetu organizatori tattoo konvencija su motoklubovi, nekako se to nametnulo samo od sebe. Samim time organizacijski tim čine većinom muškarci. No ne bih rekla da je to po pitanju organizatorica i producentica isključivo u ovom svijetu, organizatorice i producentice nisu čest slučaj kod nas uopće. Stanje u Europi je možda sitno drugačije, ali ne naročito. Moguće je i da se žene ne žele toliko upuštati u takav posao jer pričamo o fizički i psihički iscrpnom poslu, tempo je ubojit, konstantno si u pokretu, stres je sveprisutan, a fizički rad je neizbježan. Želim reći da i mi nosimo stolice, slažemo klupe, prenosimo kutije kada je to potrebno i kad je frka, dio je to posla. Što se tiče tattoo artistica, ni one nisu još uspjele ostvariti dominaciju u svijetu tetoviranja iako se to na očigled mijenja. Primjerice, mi ove godine imamo 15 artistica, što se čini malo na njih ukupno 100, ali zapravo je to divna brojka.

Totalni mainstream

Kad smo već orijentirali na žene, ima li među onima koji se dolaze tetovirati više žena ili muškaraca?

Mia: Danas je tetoviranje totalni mainstream i tetoviraju se svi, mladi, stari, muškarci i žene. Rekla bih da je i u ovom slučaju sve više žena koje tetoviraju velike radove. Prije je bio slučaj da su to bile u najvećem broju male decentne tetovaže na mjestima koja se mogu prekriti odjećom. Danas je pak slučaj da ima sve više žena koje primjerice tetoviraju cijelu ruku ili cijela leđa pa i mjesta poput vrata ili šaka. I mi se u ovom dijelu Europe pomalo otvaramo prema tetoviranju kao specifičnoj vrsti umjetnosti, ali konačno to gledamo kao umjetnost. Nije više toliko izraženo marginaliziranje vidno tetoviranih osoba, već konačno postaje društveno prihvatljivo da netko s tetoviranim rukama primjerice radi sa strankama što je prije bila prava rijetkost.

 

Komentari

komentara