Čak 65 vrhunskih tattoo artista iz 12 europskih zemalja sudjelovat će u 6. izdanju konvencije Rijeka Tattoo Expo što će se održavati od 25. do 27. studenog 2016. godine u Sportskoj dvorani u Kostreni.

Međunarodni događaj, nastao po uzoru na velike tattoo konvencije europskih metropola, ujedno je prva hrvatska tattoo konvencija s kojom su nas detaljnije upoznali Josip Fućak, Mia Mohorić i Damjan Stipanić.

Ovog mjeseca očekuje nas 6. Rijeka Tattoo Expo. Možemo li se prisjetiti kako je uopće rođena ova manifestacija?

DAMJAN: Moto klub Fluminense Riders organizator je Rijeka Tattoo Expa koji je prvi put održan 2010. godine. Bilo je to u prostoru našeg kluba na Grobniku, a sudjelovalo je svega 7 tattoo studija. S obzirom na to da su motosvijet i tetovaže na neki način usko povezani, nas nekoliko entuzijasta htjeli smo i u hrvatskoj pokrenuti trend održavanja konvencija po uzoru na europske metropole. Bila je to prva hrvatska tattoo konvencija.

Tko su danas njezini organizatori?

Marko GRACINDAMJAN: Organizator je i dalje Moto klub Fluminense Riders, ali s vremenom su nam se priključili Mia i Josip. Oboje su imali veliku želju i volju pomoći nam i oboje imaju kvalitete koje su nam nadasve dobrodošle. S vremenom smo nas troje postali prepoznatljivi dio konvencije u smislu javnog istupanja: Mia odrađuje primarno PR i marketing, a Josip radi s artistima, dakle dogovara njihovo sudjelovanje i sve što im je ostalo potrebno.

Riječki brend

S kojim ste ciljevima i željama pokrenuli konvenciju, i jesu li ti ciljevi isti i danas?

DAMJAN: Kao što sam rekao, htjeli smo oživjeti tattoo scenu u Hrvatskoj i pokrenuti trend održavanja konvencija koji je tada u Europi već bio prepoznatljiv. Danas nam je cilj da od sada već tradicionalne riječke tattoo konvencije stvorimo prepoznatljiv riječki brend i potrudimo se svake godine biti sve bolji i kvalitetniji.

Rijeka Tattoo Expo bio je prva hrvatska tattoo konvencija. Gdje su u Hrvatskoj kasnije organizirane druge konvencije?

DAMJAN: Nakon riječke, u Hrvatskoj su organizirane još tattoo konvencije u Zagrebu i Splitu. Nažalost, ove godine nisu održane, ali vjerujemo da će se već dogodine vratiti. Bitno je da bude što više ovakvih događanja gdje artisti imaju priliku međusobno se družiti i prezentirati svoje radove, ali i učiti jedni od drugih.

Kako je svijet tetoviranja izgledao prije šest godina, a kako izgleda danas? Što se promijenilo u međuvremenu kad su, recimo, tehnologije u pitanju?

JOSIP: Zasigurno se puno toga promijenilo, ljudi su otvoreniji prema tetoviranju i pirsanju. Tehnologije su napredovale kao i u svim granama, od boja, igala, mašinica, ma sve opreme, to je eksplodiralo u zadnje vrijeme. No ipak sve ovisi o samom tattoo artistu i njegovom stilu tetoviranja, hoće li koristiti stariji tip mašinice ili nove modernije.

A kad je riječ o trendovima… Kako se i koliko oni mijenjaju?

JOSIP: Pa, najviše je napredovalo u samoj tehnici, nekada su bili jednostavniji motivi, tribali, možda malo manje colora. A danas sve to više napreduje prema realizmu ili hiperrealizmu, pa danas vaša tetovaža može biti primjerice identična fotografiji.

Seminari i predavanja

Gdje se i kako, uopće, uči tetoviranje?

Marko GRACInJOSIP: Kod nas još nema nikakvih škola tetoviranja, ali postoje razni seminari i predavanja, a i majstori se međusobno uče. Tu i tamo mogu dobiti i nekakav certifikat, ali najčešće je to ustvari učenje od kolega.

Što čini dobrog tattoo artista? Kako prepoznati dobru tetovažu?

JOSIP: Dobrog tattoo artista prije svega čini higijena, u kakvim uvjetima radi, na koji način radi i koliko drži do higijene. Dobra tetovaža može se prepoznati po detaljima, linijama, sjenama, boji, ali i ukupnom dojmu. Puno je tu sitnica koje se, uvjetno rečeno, ocjenjuju i koje čine dobru tetovažu. Najbolje da nas posjetite u Kostreni pa ćemo vam to najbolje objasniti na konkretnom primjeru.

Kad je u pitanju riječka scena, kako tu »stoje stvari«?

JOSIP: Rijeka daje jako dobre tattoo artiste. Trenutno imamo 10-ak dobrih majstora iz Rijeke koji puno rade i u inozemstvu. Rijeka je i inače otvorena prema svemu pa tako i prema tattoo sceni pa vjerujem da je zato u našem gradu tolika koncentracija izvrsnih tattoo artista.

Po kojim kriterijima birate sudionike Rijeka Tattoo Expa?

MIA: Što se tiče sudionika, u zadnje se dvije godine zapravo mnogo se toga promijenilo. Naime, prije samo dvije godine imali smo 20-ak tattoo artista, a ove godine brojimo pozamašnih 65 sudionika. Velik je to korak naprijed. Princip je jednostavan, mi otvorimo prijave već početkom godine, oko travnja, i popunjavamo mjesta ovisno o kapacitetu prostora u kojem se nalazimo. Ove godine prvi se put susrećemo sa situacijom liste čekanja na kojoj se trenutno nalazi više od deset tattoo artista, a nažalost nemamo kapacitet da ih ugostimo. Moram napomenuti da postoji grupa od 15-ak tattoo artista koji su s nama od samih početaka, kao potpora organizaciji ili kao sudionici.

Izuzetni umjetnici

Otkuda sve dolaze sudionici konvencije?

Marko GRACINMIA: Ove godine dolaze iz 12 zemalja, uključujući Hrvatsku: iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Italije, Slovenije, Danske, Švedske, Češke, Belgije, Škotske i Njemačke. Dodala bi da smo primili upite iz drugih europskih zemalja, ali i iz Kanade i Koreje.

Koga biste od tattoo artista koji sudjeluju u konvenciji izdvojili kao najposebnijeg, najatraktivnijeg?

MIA: Teško pitanje. Ne treba nikoga izdvajati. Svaki od njih ima nešto svoje, svoj način rada, stil tetoviranja, kategorije u kojima je dobar ili bolji. Svi ti ljudi izuzetni su umjetnici, vrhunski tattoo artisti.

Tko su, općenito, najbolji domaći tattoo majstori?

MIA: Teško pitanje. Hrvatska ima tattoo scenu koja se i dalje razvija. Puno je mladih tattoo artista i to je odlično. Samo u Rijeci, kao što je Josip prije spomenuo, ima minimalno desetak majstora koji rade izvrsno, a teško je procijeniti koliki je taj broj u Hrvatskoj. Puno je hrvatskih artista koji su priznati diljem Europe pa i svijeta.

Rijeka Tattoo Expo ove se godine održava u Kostreni, a u prvih pet godina održavao se na različitim lokacijama u Rijeci. Koliko vam je teško bilo pronaći adekvatnu lokaciju za ovo događanje?

MIA: Jako. Zato smo se, među ostalim, i odselili iz Rijeke. Rastemo iz godine u godinu, povećava se broj sudionika i posjetitelja, a time se nameće i potreba za novim, većim prostorom. Rijeka nažalost nije imala takav prostor, a da nam je financijski prihvatljiv. Ipak, riječ je o neprofitnoj udruzi pri čemu su financije uvijek problem, nažalost. Pronaći adekvatan prostor zapravo je najveći pothvat kod naše organizacije. U susjednim nam zemljama poput Slovenije, Italije pa i Srbije, prostor nije toliki problem, uvijek se njihove konvencije održavaju na istim lokacijama, a oni se čude našim premještajima. Nadamo se da će se i to jednom kristalizirati i da ni mi nećemo morati mijenjati prostor. Iako, pokazalo se i to atraktivnim na neki način. Ljudi od nas očekuju uvijek nešto novo, a nove lokacije nam to pružaju.

Uz tetovaže se još uvijek vezuju i negativne konotacije. Jeste li se vi susretali s negativnim komentarima zbog svojih tetovaža?

JOSIP: Ma jesam, ali ne pridodajem tome puno pažnje. Danas se svi tetoviraju, svi slojevi društva od radnika do odvjetnika.

MIA: Da, jednostavno to je tako u našem društvu. Kada odlučiš tako ukrasiti svoje tijelo, moraš biti spreman prihvatiti i negativne kritike. Iako, moram priznati da se zadnjih godina puno toga promijenilo u pogledu tetovaža i prihvaćanja istih. No ipak postoje i postojat će pojedinci koji će te zbog toga gurati na marginu društva, što je suludo, ali još uvijek prisutno.

Kod nas se artisti osjećaju k’o doma

Posjećujete li slične evente u ostatku zemlje i inozemstvu? Možete li ih usporediti s riječkim? Po čemu se riječki izdvaja?

MIA: Da, redovito putujemo na susjedne konvencije u Sloveniji, Srbiji i Bosni te Italiji. Sljedeće godine namjeravamo posjetiti još neke znatno veće europske konvencije poput one u Frankfurtu ili Berlinu. Ako bismo uspoređivali, slovenske konvencije su primjerice već nekoliko godina na razini kakvu mi sada dostižemo, Trst također. Beograd i Novi Sad relativno su nove konvencije tako da još rastu i napreduju. A što se tiče ostalih gradova koje sam spomenula ili primjerice londonske konvencije – to je još uvijek neusporedivo. Govorimo o konvencijama koje imaju i 500-tinjak sudionika, a posjećenost je i do 20.000 posjetitelja. Radujemo se i posjetu takvoj konvenciji, prilika nam je to da puno toga naučimo i primijenimo na našoj i time je učinimo još boljom. Riječka konvencija je mala konvencija. Po tome se izdvajamo. Nama nije cilj da za 5 godina imamo 150 sudionika koji neće imati koga tetovirati u Rijeci, što zbog novca, a što zbog broja ljudi koji se žele tetovirati. Želimo zadržati ovu domaću atmosferu, kako nam i sami artisti kažu da se tu osjećaju – kao doma. Želimo da su svi zadovoljni i da im je gušt doći k nama, sudjelovati, zabaviti se i družiti. Da, ovo je natjecateljski tip događaja, ali nije nam to primarno niti fokus.

Humanitarni karakter

Rijeka Tattoo Expo ima i humanitarni karakter. U suradnji s Općinom Kostrena, Odborom za socijalnu i zdravstvenu skrb, pokrenut će se humanitarna akcija za pomoć dvjema obiteljima s područja Kostrene koje imaju djecu s poteškoćama u razvoju.

 

Komentari

komentara