Iako je u trenutku kad se u prosincu 1971. godine pojavio album »Hunky Dory« David Bowie iza sebe već imao jedan svjetski hit (»Space Oditty«) i tri objavljena studijska albuma, ipak je upravo njegov četvrti studijski album, stav je kritike, jasno naznačio o kako jakom autoru se radi te vrlo uspješno najavio daljnje smjerove rada mladića koji će uskoro početi mijenjati smjerove rock glazbe.

Te 1971. godine Bowieju su 24 godine i uglavnom zna što bi htio u svijetu glazbe te upravo albumom »Hunky Dory« (u prijevodu fraza kojom se označava kako je sve super, sve ide kao po loju…) svoju glazbu usmjerava prema posebnom svijetu likova koje će početi graditi od narednog albuma »Ziggy Stardust«. Drugim riječima, Bowie se baš na ovom albumu počinje pretvarati u nekog drugog što je vidljivo već na omotu albuma kojeg je dizajnirao George Underwood i to po uzoru na jednu knjigu fotografija Marlene Dietrich. Naime, Bowie se likom transformira u Dietrichovu, a ta je preobrazba još očitija u glazbi koja je kaleidoskop pop stilova povezanih jedinstvenom Bowiejevom vizijom, neobičan spoj erotike, kiča i prave umjetnosti, konstatirao je kritičar Stephen Thomas Erlewine.

Hunky Dory« lagana je i nježna ploča na kojoj prevladava zvuk piana i akustična gitara, poprilično različita od glam rock i hard rock zvuka na prethodnom odličnom albumu »The Man Who Sold the World«.

Svoj četvrti studijski album Bowie je snimao sredinom 1971. godine u londonskim Trident studijima, a na tržištu se pojavio krajem te godine. Reakcije kritičara na album bile su vrlo dobre, ali pohvale nije slijedila i prodaja. Tek kad godinu dana kasnije »Ziggy Stardust« protrese svijet, puno više ljudi pažnju će obratiti na odlične pjesme s ovog albuma, a ploča će se te godine vratiti na top ljestvice i doseći čak treće mjesto britanske top ljestvice najprodavanijih. Godinu dana kasnije, dakle 1973. godine, singl s ovog albuma, pjesma »Life on Mars« također će doći do trećeg mjesta, a dodamo li ovim podacima i činjenicu da je reizdanje albuma 1981. godinu vratilo ploču na ljestvice najuspješnijih i među 100 najprodavanijih ostala je 51 tjedan što uz 69 s početka sedamdesetih čini lijepu brojku od 120 tjedana, onda je jasno da je »Hunky Dory« jedan od najdugovječnijih albuma Davida Bowiea.

Četrdeset i jednu minutu glazbe otvara danas jedna od najčuvenijih Bowiejevih pjesama, sjajna »Changes« kojom ne govori samo o prebrzim promjenama svega tipičnim za suvremeni kaotični svijet i život, već najavljuje kako će promjene i mijene biti i dio njegovog umjetničkog izraza. Sve što je u toj pjesmi najavio potomak je kroz velikih 45 godina i radio pretvarajući se u Ziggyja Stardusta, Mršavog Bijelog Vojvodu, androginog vanzemaljca, Dijamantnog psa, buntovnika, plesača… pa sve do lika slijepog umirućeg proroka kojeg pamtimo s početka ove godine i albuma »Blackstar«. Koliko je ova pjesma značila samom Bowieu najbolje svjedoči podatak da je na svom posljednjem koncertu održanom krajem 2006. godine, najavivši kako više neće nastupati na koncertima, otpjevao upravo »Changes«.

Nakon sjajnog uvoda Bowie nudi odličnu pop pjesmu »Oh! You Pretty Things« koja nudi dosta agresivan tekst inspiriran Nietzscheovom filozofijom natčovjeka čime, u stvari, Bowie najavljuje stvaranje svog posebnog lika, Ziggy Stardusta koji je već tog trenutka imao neke obrise u njegovom stvaralaštvu. Dodatno će ideju iz ove pjesme razraditi na sljedećem albumu »Ziggy Stardust«, posebno u pjesmi »Starman«.

Treća pjesma A strane je lagana bluesom uokvirena minijatura »Eight Line Poem« nakon koje slijedi izuzetna balada »Life on Mars«, posvećena Hermioni Farthingale u koju je bio zaljubljen 1969. godine. Stihovi »It’s a god-awful small affair, for the girl with the mousy hair’« odnose se na nju i na incident kad je ona odlučila živjeti s njim, a njen otac, uspješni advokat, to nikako nije želio prihvatiti. Naravno, u pjesmi su se prepoznali mnogi tinejdžeri kojima su roditelji branili puno toga pa je iz tog razloga pjesma stekla veliku popularnost. Balada »Kooks« posvećena je tada jednogodišnjem sinu Duncanu javnosti znanom kao Zowie Bowie, a u njoj je podosta elemenata glazbe Neila Younga jer je upravo njegovu ploču Bowie slušao kad su mu javili da je Angie rodila sina. A stranu Bowie završava skladbom »Quicksand« okrećući se iznova filozofskoj, čak i okultnoj tematici spominjući zloglasnog Aleistera Crowleya i poigravajući se opet s idejom Nietzscheovog nadčovjeka.

Za početak B strane Bowie odabire obradu starog šlager hita »Fill Your Heart« da bi potom uslijedile tri pjesme kojima na svoj način odaje počast ljudima koje cijeni. »Andy Warhol« akustična je posveta tom neobičnom liku njujorške art rock scene drugoh dijela šezdesetih, a zanimljivo je da je rif iz te akustične pjesme godinama kasnije posudio sastav Metallica za svoju čuvenu pjesmu »Master Of Puppets«. »Song for Bob Dylan« poluironična je i vrlo dobra pjesma o Dylanu i njegovom značaju pri čemu se tom velikanu rocka Bowie nastoji približiti i glazbom i glasom, a najuspješnija od ovih pjesama posveta svakako je odlična »Queen Bitch«, sličica iz svijeta velegrada napisana i otpjevana onako kako je to radio Lou Reed i njegovi Velvet Underground. Završna pjesma albuma odlična je akustična balada srednjeg tempa »The Bewlay Brothers« u kojoj Bowie iznosi brojne autobiografske elemente posebno one vezane uz njegovog psihički (šizofrenija) bolesnog polubrata Terryja Burnsa.

»Hunky Dory« značajan je i kao album na kojem se počela okupljati ekipa koja će uskoro postati čuveni Bowiev prateći sastav Spiders From Mars. Mick Ronson svirao je gitaru, Trevor Bolder bas, a Mick Woodmansey bubnjeve i upravo će oni biti temeljni članovi buduće grupe. Uz njih neizostavno treba spomenuti i činjenicu da piano na ovom albumu svira čuveni Rick Wakemn koji će se uskoro proslaviti kao član grupe Yes. Sam Bowie izuzetno je cijenio ovaj album i 1999. godine rekao je kako mu je upravo »Hunky Dory« dao temelje za dalje jer je to bio prvi album nakon kojeg su mu se ljudi počeli obraćati i govoriti o značaju pjesama i glazbe koju je stvorio.

Komentari

komentara